Monday, January 15, 2024

OPERATION NAPOLEON

Oskar Thor Axelsson je atipičan islandski reditelj. Posle prvog filma koji je snimio pod pokroviteljstvom Nicolasa Windinga Refna i koji je bio bitno visceralniji i direktniji od tipičnog islandskog filma, i na sve to nije bio dobar, i jednog horora, odlučio je da se okrene klasiku islandskog krimića kakav je Arnaldur Indriđason.

Indiđason je izdat kod nas, njegovih par romana štampala je Booka, a na Islandu, pa kroz rimejk i u Holivudu, ekranizovao ga je Baltasar Kormakur, svakako najetabliranija figura islandskog filma. Za razliku od MYRIN i REYKJAVIK-ROTTERDAM koje su snimili Kormakur i Oskar Jonasson, koristeći maksimalno islandski milje i estetiku euro-trilera, Thor Axelsson želi da na Islandu napravi svoj Holivud a ne da čeka poziv kao iskusniji kolega.

Stoga kod njega Indriđason liči pre svega na Ludluma i ova storija o misteriji pronađenog nemačkog aviona s kraja Drugog svetskog rata koji je bio zamrznut u glečeru služi da se napravi Euro-trash mahom na engleskom, sa poznatim islandskim zvezdama i engleskim glumcima koji su se mogli dovesti u datim okolnostima.

Čini se da mu ova forma odgovara ali da nažalost nije pronašao u priči ni ono što do sada nismo videli niti išta što bi umeo da napravi na svež način. Tako OPERATION NAPOLEON po Indriđasonu na kraju deluje kao da je napabirčen po sećanjima na neke bolje filmove a ne na prozu relativno uglednog islandskog žanrovskog operativca.

Međutim, Thor Axelsson je mudro prepoznao produkcione okolnosti. Kao što mu je Refn producirao film u vreme najvećeg publiciteta tako je i ovaj film izašao kada ovakvih u suštini staromodnih trilera o nacističkim tajnama i mladim ljudima upletenim u to, izlazi u vreme kada takvog sadržaja nema. Prošla su vremena kad su ODESSA FILE i slične stvari bile redovan deo reperotara.

Stoga je negde i šteta što Thor Axelsson nije prepoznao priliku da napravi nešto drugačije od filmova snimanih u vreme kad su nacistički zločinci u bekstvu još uvek bili živi, i da se malo poigra sa savremenim neonacističkim pokretima koji se pojavljuju na obodima uspona desnice.

Ipak, očigledno je da on nije prepoznao šta sve može od ovoga da se napravi, a opet lako je zamisliti ovo kao rado gledan film u odgovarajućem televizijskom terminu.


* * / * * * *

No comments:

Post a Comment