Thursday, October 18, 2018

PADUREA

PADUREA Siniše Dragina je film koji obrađuje jednu zanimljivu anegdotu iz istorije jugoslovensko-rununskih odnosa, slučaj istoričara umetnosti Radua Bogdana i njegovog pokušaja da se dokopa slike koju je Deža poklonio Titu 1947. godine. Dragin hnažalost ovaj film radi u maniru ovog novog dokumentarizma, u kome nema talking headsa, ali zato nema mnogo ni fakata niti se faktografija može pratiti, i sve se pretvara u neki jalov vizuelni esej, neki "francuski žurnal" kojim se inače bave studenti. tako imamo sliku u kojoj se slikaju neki ljudi, sve se to kombinuje sa nekim dokumentarnim snimcima koji u načelu imaju neke veze sa temom ali svakako ne čine neku jasnu narativnu celinu.

Fakti se iznose iz voiceovera u kome se čitaju neki razni tekstovi, malo Raduovih sećanja, malo nekih relativno nemuštih dijaloga koji deluju vidno iskonstruisano a treba da zvuče kao audio snimci.

Elem, Dragin je uspeo da izabere neverovatnu anegdotu i da od nje napravi film. Ali je na tom putu razrađivao neke teze koje su potpuno nepouzdane pa čak i neistinite u pogledu činjenica, sa očiglednom namerom da silom izgradi sliku o odnosu Tita i Čauseskua namenjenu strancima, nezavisno od toga kako su se one zaista poklopile.

Otud PADUREA nije film koji je namenjen ljudima iz Jugoslavije ili Rumunije, svesno je podvaljen strancima. I nema se ni stilski baš čime podičiti, uprkos tome što Dragin ima dar da prepozna potentan filmski prizor, vizuelnost i sam sadržaj su ovde krajnje labavo povezani. No, da nema ovog filma ne bismo znali za ovu priču pa je samim tim njegova vrednost ipak izborena.

* * / * * * *

No comments:

Post a Comment