Friday, October 19, 2018

MILE 22

MILE 22 Petera Berga je visokooktanski akcioni film koji se možda doživljava kao najslabija od četiri saradnje Marky Marka i Petea, ali što se mene tiče, posle tri istinite priče, mi ovde imamo posla sa fikcijom. Kao što je Berg sa Wahlbergom prošao tri istinite priče, tako se i ovde vraća imaginariju jednog od svojih najboljih ranih filmova - KINGDOMu. I taj povratak je - videćemo ne kraju - čak i parafraza odbačene verzije kraja tog filma.

Berg je u međuvremenu rafinirao svoj stil do tačke kada je oboleo od istog problema koji imamo i svi mi koji gledamo puno filmova - postoji tendencija da ti sve postane dosadno i da želiš sve brže i brže izlaganje priče. Berg očigledno deli taj problem i MILE 22 je neverovatno agresivan u svom izlaganju, ne samo kada krene akcija nego i u melodramskim i dijaloškim scenama. MILE 22 je boks meč u kome replike dobijaju maltene pinterovski karakter jer su duhovite ali i sentenciozne, sukobi među likovima su tenzični, a onda se na sve to dodaju potera i čista akcija, koja je na kraju krajeva i svrha ovog filma.

Međutim, ako imamo u vidu da bi sve ovo sa karakterima i dijalozima moralo da bude samo neka vrsta uvodu za akcionu ekstravagancu, onda je taj segment filma čak i više nego uspeo.

U pogledu anatomije akcionih situacija MILE 22 zapravo obrađuje završnicu KINGDOMa, izvlačenje zarobljenaika i ekipu koja to sprečava, na saobraćajnici i po stambenim kvartovima, ali u svemu tome Berg sada daje neke novine i nudi dosta svežine i energije. Pored Wahlberga, tu je Iko Uwais, i on ima jedan set-piece po kome je prepoznatljiv. Smešten je u bolničku ordinaciju, dakle, ima svega, od lomljenja kostiju, do lomljenja kostiju uz upotrebu medicinskih instrumenata. U filmu igra Rhonda Rousey ali ona paradoksalno nema akcionu scenu u kojoj bi se pobila sa nekim i to je šteta.

Srećom, akcije ne manjka, kao ni tenzije, ni haosa.

MILE 22 je u svakoj svojoj čestici B-film i raduje me da 2018. možemo ovakve B-stvari da vidimo u bioskopu. Taman kada je spoj Berga i Wahlberga počeo da pokazuje znake umora, vratili su se u velikom stilu, što se mene tiče, iako je MILE 22 i po svojim pretenzijama i po svojim produkcionim kapacitetima zapravo "mali film".

U periodu kada sve više zvezda kultiviše svoje "kućne" reditelje, ispostavlja se da je Wahlberg mudro, a možda i ponajbolje izabrao.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment