Friday, February 8, 2008

RISE OF THE FOOTSOLDIER

Pogledao sam RISE OF THE FOOTSOLDIER Julian Gilbeya, courtesy of Death Wish.

Film je jako vešto realizovan, sa vrlo energičnim i krvavim prikazima nasilja, solidnom rekonstrukcijom epohe i neprestanom vizuelnom agresivnošću usled koje reditelj ne trči ceo film kao maraton već svaku scenu kao sprint, a što je karakteristično za mlađe britanske reditelje željne brze afirmacije. U tom smislu RISE OF THE FOOTSOLDIER bi bio dobar calling card za Gilbeya da se ponudi nekom producentu koji voli violentne krimiće, recimo Luc Bessonu, pošto ne znam koliko bi u Americi mogao da prođe sa ovakvim pristupom.

RISE je priča o Carlton Leachu, nekadašnjem fudbalskom huliganu a zatim izbacivaču i dileru ekstazija koji se povukao iz posla taman kada je njegova ekipa iz Eseksa počela totalno da silazi sa uma, i da u relativno mirnoj engleskoj provinciji sprovodi nezapamćen banditizam raspirivan ozbiljnim navlakama na kokain, heroin i steroide.

Ova priča je prikazana u formi dvočasovne montažne sekvence njihovih best of divljanja, bez puno autentičnog dramskog razvoja, tako da je film vrlo antiakademski koncipiran, sa prilično tankom simulacijom objedinjujuće priče i karaktera. Međutim, istovremeno, ovaj film, iako nije nesklon fetišizaciji nasilja, u principu zaista uspeva da prikaže kakva su bagra bili Carlton i prijatelji.

Odavno nisam gledao film u kome sam toliko intenzivno osećao gađenje prema likovima i u kome nemar prema izgradnji karaktera zapravo pomaže istinitosti priče.

Gilbey bi se mogao smestiti na liniju kojom se kreće Nick Love, po uslovnoj hendikepiranosti svog rediteljskog rukopisa. RISE nije dobar film ali jeste zanimljiv za ljubitelje žanra i one koje zanima tema.

* * / * * * *

No comments:

Post a Comment