Saturday, September 6, 2008

TWILIGHT

Pogledao sam TWILIGHT Roberta Bentona. Taj film sam želeo da gledam još u vreme izlaska 1998. godine, ali mi je nekako stalno izmicao. Nadao sam se da će taj film biti neka vrsta zaključenja filmova o Lew Harperu, ali glavni junak nije Lew i TWILIGHT nije na toj liniji.

Pošto Harpera gledamo iz vizure Newmanovog opusa, ovaj film je više na liniji NOBODY'S FOOL, uostalom pisali su ga Russo i Benton, a u Bentonovom opusu je blizak naslovu THE LATE SHOW.

Međutim, LATE SHOW je bolji pošto u njemu mlad i vitalan Benton tumači starost, dok u TWILIGHTu umoran Benton tumači starost i pokušava da je učini lažno vitalnom, kao što ju je mladi Benton u LATE SHOW tretirao gotovo tugaljivom. Međutim, LATE SHOW je uspevao da iskomunicira snažniju emociju, a TWILIGHT s druge strane, ne ne nudi previše zrelosti i ostaje banalan u većini ključnih situacija.

Naravno, nesumnjivo je da Benton i Russo nude par tačaka koje su zanimljive i relevantne, ali one su suviše retke u ovoj hardboiled misteriji koja je suviše rutinska u svom žanrovskom okrilju, previše naivna u kontekstu savremenog filma, i suviše lišena kontemplativostio da bi nadomestila te nedostatke.

* * / * * * *

No comments:

Post a Comment