CATHERINE CALLED BIRDY je film Lene Dunham u kom je ona za Working Title adaptirala roman Karen Cushman. Reč je o pokušaju da se napravi revizionistički, ikonoklastičan film o odrastanju u Srednjem veku i glumačka podela koju predvodi Bella Ramsay, sa scenarijem i režijom Lene Dunham i solidnom ekipom koja je okružuje, u tome uglavnom uspeva.
Ima nekih stvari koje smo viđali ranije, kao što je ubacivanje modernog humora u srednjevekovni milje, i to funkcioniše dobro. Imamo i uključivanje moderne muzike u dešavanje, i to nije naročito novo i u ovom filmu ostavlja mlak, ambivalentan utisak. I konačno, imamo jedan suvišan Woke momenat a to je bridgertonovsko ubacivanje crnaca u priču, bez ikakvog povoda, čime sve dobija jednu nepotrebnu dimenziju jer film nije o tome.
Ne mogu reći da ti likovi kao takvi smetaju, ali BRIDGERTON je prosto stvar za sebe, i ovde takva intervencija niti nosi značenje, niti je sveža. U tom smislu, rekao bih da je ta intervencija promašaj ali ne remeti utisak filma jer je zapravo zaista u domenu nečega što je celinu apsolutno nevažno.
Bella je u međuvremenu postala non-binary ali ovde je igrala devojčicu i to baš devojčicu koja insistira na tome kog je pola, i pokušava da se snađe u srednjevekovnom svetu.
Lik odstupa od klišea, ne samo zbog svog komičnog spoja srednjevekovnih poimanja i modernog humora već i po tome što je reč o kćeri plemića srednjeg značaja koji mora da je uda kako bi mu opstalo imanje, a ona je nemirna, vragolasta i generalno šašava kroz celo svoje bezbrižno detinjstvo.
U tom smislu Catherine zvana Birdy evocira junakinje koje igra Lena Dunham koje po pravilu dolaze iz srednje klase i snalaze se u okolnostima relativne ekonomske bezbrižnosti i pre svega ih muče ili romantični ili umišljeni problemi.
Kod Birdy naravno, problemi su nešto realniji, ipak reč je o Srednjem veku, ali ovo je u suštini taj neki senzbilitet, samo prenet u domen avanturističkog romana o doživljajima devojke u Srednjem veku.
Film vizuelno nije uzbudljiv ali je jednostavan i kompaktan, ima u sebi malo indie senzibiliteta ali i iznenađujuće televizijskog, ako imamo u vidu da su filmovi Lene Dunham, kao i serije, obično natprosečno vizuelno bogati u odnosu na standarde žanra. Ovde ona stavlja glumce u prvi plan a vizuelni senzibilitet ostavlja po strani.
Ako imamo u vidu da je reč o epohi i jednom ipak avanturističkom romanu u samoj suštini, zanimljivo je da je ovo Lenin vizuelno najzatomljeniji rad. Pa ipak, ovo svakako nije film bez vizuelnog identiteta, i bez vizuelne dinamike, samo oni nisu toliko u prvom planu.
CATHERINE CALLED BIRDY je jak u elementima koji su važni za ovakav tip filma i slab u onim koji nisu. Zato njegove vrline pretežu nad brojnim nedostacima.
* * * / * * * *