Monday, May 31, 2004

MINDHUNTERS

Gledao sam MINDHUNTERS!

Film spada medju Rennyjeva vrhunska ostvarenja.

Po mom misljenju, razlog zasto ga do sada nisu plasirali u bioskope je u tome sto Miramax/Dimension ne mogu da shvate kako da ga prodaju narodu. Naime, film nema neki star hook, te oni cekaju da se Val Kilmer i Christian Slater malo oporave pa da ga tako puste. Serial killer angle je vec istrosen, cak i u pouzdanoj varijanti sa Ashley Judd. Filmu nazlaost nedostaje neki gothic hook da se prodaje kao horor. Zato je zarobljen na polici.

Da je New Line producirao ovaj film, vec bi zaradio 100 miliona ali sa Weinsteinima ima nesigurnu sudbinu.

Najbitnije je da film nije unreleased sto je los.

Scenario je tight. Nista o cemu ce se pisati mnogo, ali vrlo precizan i bez suvisnih detalja i sala. Prica se da ga je u nekom casu doktorovao i Ehren Kruger.

Scenario je posluzio kao racionalizovana kicma za ulazak u svet Rennyjevih fetisa. A renny ovoga puta isporucuje socan film bez pogresnog kadra. Fotografija je besprekorna, film je savrseno osvetljen. Cini se da je Renny u ovom slucaju too fuckin` slick. Svaki drugi reditelj odstupi bar malo, ima neki svoj kink, ali ne i Renny. Tony Scott je prljav, Renny je cist. Renny radi kao hirurg. Sklapa filmski les koji izgleda potpuno kao manekenka. Fenomenalno.

Renny uspeva da cak polemise i sa samim sobom. Pravi direktne omaze svojim heartstopping scenama iz CLIFFHANGERa i DEEP BLUE SEA, a podseca nas i na LONG KISS. Medjutim, ne propusta i da konstruise tri perfektne autenticne, i nikad do sada vidjene scene.

MINDHUNTERS je film koji se ne busa svojom autenticnoscu te ne verujem da moze biti privlacan najsiroj publici. Medjutim, njegov unutrasnji estetski mehanizam cini da se dokaze kao veliki film. MINDHUNTERS ce vremenom samo rasti kao klasik, kada se prevazidje njegov trenutni autsajderski polozaj. Koncept ovog filma je mrtav ali ga Renny svojom hirurgijom spaja da bi ga kinestickom alhemijom podigao u visine. Svaka cast!

Sunday, May 30, 2004

HAPPY CAMPERS

OK, dobro, ja sam zaista addict za razne teen filmove, od nekih vidjenijih coming-of-age do najcrnjeg gross-outa.

Ipak, cini mi se da sam naisao na klasik, u ravni edgy neprepoznatih dostignuca poput ADDAMS FAMILY VALUES ili CLUELESS. S tim sto ih ovaj film na jednom tematskom nivou prevazilazi jer njihove glevne adute koji se javljaju relativno retko, i zato su ovi filmovi neizbruseni dijamanti, plasira konstantno.

Ovu cinicnu pricu o dozivljajima u letnjem kampu je snimio Daniel Waters, neznani junak americke scenaristike. Poceo je kao pisac scenarija za kultni teen hit HEATHERS da bi se ubrzo nasao kod Joel Silvera i postao script doctor. Nikada se nece saznati sta je sve doctorovao ali je potpisan na HUDSON HAWKu, FORD FAIRLANEu (filmu sa najvise one-linera u istoriji), BATMAN RETURNS i DEMOLITION MAN. Ostaje tajna koje je sve nerealizovane scenarije napisao i, konacno, koje je sve filmove doctorovao.

HAPPY CAMPERS je njegov rediteljski debi, film koji se prakticno nije ni pojavio u bioskopima. Rec je o filmu sa strukturom backwoods konzervativne tinejdzerske gross-out komedije iz osamdesetih. Dakle, kamp, suma, jezero, a ubrzo postaje vrlo ozbiljan i promisljen, a opet podjednako zabavne drustvene satire, prozete hrabrom komedijom.

Cini se da je Waters u ovom filmu pokazao do kojih visina moze da dosegne tinejdzerska komedija ukoliko se pravilno uradi. Jako bitan element je i definitivna inspiracija koju je imao, ravna onoj iz HEATHERS faze. Dakle, HAPPY CAMPERS je negde na razmedji AMERICAN PIE i BUDJENJA PROLECA, ekspresionisticka teen komedija. Potrazite ga!

Wednesday, May 26, 2004

GODSEND

Inace, gledao sam GODSEND, prilicno promasen film, za koji mi je ipak jasno zasto je uopste sniman. Ima nekog talenta i ideje u scenariju Mark Bombacka, koji je najnoviji kandidat za pisanje DIE HARD 4. Ipak, postoji atmosfera klanja vola za kilo mesa u celoj stvari, suvise propustenih prilika i suvise nedopustivih gresaka. Ipak, par momenata inventivnosti i sugestivnosti daju ovom filmu oreol ogromnog ali zanimljivog promasaja...

Tuesday, May 25, 2004

TIGER CAGE/DEATH RACE 2000/THE ARAB CONSPIRACY

Nastavio sam kopanje po starim delovima kolekcije videoteke MAX. Prvi mi je pao u sake TIGER CAGE, staro izdanje Beograd Filma, na kome je prevod radio Dragan Jelicic.

Rec je o kultnom hongkonskom policijskom filmu koji je rezirao Yuen Woo Ping. U ovom filmu on ne overdozira sa svojim kung fu zahvatima. Ima ih, medjutim akcenat je vise na pucnjavama i automobilskim poterama, sa narocitim fetisom za gazenje kolima.

Meci pogadjaju meso kao kod Wooa. Razlika je u tome sto nema slow-motiona u kome se krv rasprsakava vec je sve vrlo naturalisticki.

Film je odlican, i lepo je osetiti Woo Pinga van tipicne wirework ili kung fu postavke.

Potom sam ponovo gledao Bartelov DEATH RACE 2000/ Kada sam ga gledao klinac bio mi je straight akcijas. Tek sam sada sposoban da ukapiram, kakve je to ludacka satira, pa tek onda akcijas. Oseca se Cormanov uticaj na planu gorea. Oseca se rediteljska pismenost Lewis Teaguea koji je pomocnik, vide se cameo uloge tog Cormanovog putujuceg cirkusa, medjutim, Bartelova interpretacija antiutopije je dominantna i ona omogucuje da ovaj film dan-danas stoji kao klasik.

Mislim da bi nekada najavljivani Paul Andersonov rimejk sa Cruiseom, ako bi bio dosledno uradjen, mogao da vrati ovu pricu u americku ideolosku arenu, na velika vrata.

Konacno, overio sam jedan od klasika sa srpskih televizija THE ARAB CONSPIRACY Richarda C. Sarafiana. Rec je o trielru u kome se jedna opasna lady assassin ubacuje da zavede i likvidra saudijskog diplomatu koga igra Sean Connery. Sarafianov glavni adut je totalna relaksiranost i insistiranje na vantrilerskim lementima koji pojacavaju trenutak kad se akcija zaista zagreje. Lokacije su super iskoriscene i film posteno pruza gledaocu sve ono sto ne moze da ima...

Saturday, May 15, 2004

TROY

TROY je film koji je slabiji nego sto izgleda.

Rec je o filmu koji treba da se gleda u drustvu, naprosto zato sto u sebi sadrzi izvesne redundantne elemente koji se moraju prikazati neofitima. Osnovni problem ovog filma je u pogresnom tretmanu mita. naprosto, prica o opsadi Troje je pre svega mit, pa tek onda istorijska cinjenica. Mit je konstituisan od prisustva bogova i ljudi. Pesnicka tumacenja ovog mitskog gradiva su brojna a ILIJADA je, kao i TROY, samo jedno od tih tumacenja. TROY kao ni mnogi anticki tekstovi te vrste nema puno veze sa ILIJADOM, niti se to od ovog filma moglo ocekivati.

Medjutim, kada se u filmu TROY izbaci neizmerno bitan element bozanskog uplitanja u dogadjaje, kada se ne samo ne izobrazavaju bogovi, vec se ukloni i uticaj raznih prorocanstava, onda se gubi osnovna kopca sa tom pricom.

Naime, kao sto sudbinu junaka tragedije cine hibris i hamartija, tako i zaplet svake od njih cini uticaj bogova, koji moze biti konkretan, u pojavnom obliku, ili barem indirektan. Scenarista David 25th HOUR Benioff izbegava bogove i prorocanstva i ostavlja nas sa realsiticki konotiranim mitom ciji iracionalan zaplet zapravo ne moze da veze savremenu publiku.

Ipak, kao sto rekoh TROY se OBAVEZNO mora gledati u drustvu,. a opijati su pozeljni.

Kada se gleda u drustvu, dobijate priliku da apstrahujete salo ovog filma i da uzivate u bitkama koje su fenomenalne. Ne samo da cete uzvikivati `Ridli Skote pojedi svoja muda!` nego cete cak uspeti da buduete i uvuceni u neke od set-pisova preko Petersenovoe stamene, postene, rezije u kojoj ne mora da se trazi subjektivni plan vise.

Takodje neke od inovacija su vezane i za detaljno prikazivanje kakve posledice ostavljaju razna seciva na telo i glavu onog koji njima biva proboden/udaren/pogodjen.

U krajnjoj liniji, ovaj svet nikada ranije nije prikazan sa ovakvim zarom. Jedini aspekt u kome ventualno TROY moze zaostajati za GLADIATORom je aspekt mirnih scena u kojima Ridleyev sminkeraj moze da zabasuri ispraznost razgovora. Petersen relativno konvencionalno resava te situacije, i za razliku od Ridleya daje jednu zaista opipljivu teksturu svetu kojim se bavi. Ocigledno je CGI napredovao.

TROY takodje sa ukusom eksploatise tipicnu holivudsku glumacku podelu, matori Englezi igraju aristokratiju, Helena nije neka sexpot na prvu loptu vec je vise onako etericna, itd. Ali, OK, ovo i jeste holivudski pokusaj da se reafirmise mit. Mislim da je jedina greska u tome sto su mirne scene morale vise nalikovati MATRIXu a da su bitke morale ostati ovakve kakve jesu...

U svakom slucaju, mislim da je TROY obavezno stivo, i da je jedini uslov da se ne overdozira sa zeljom da se ispuni ILIJADA, i naravno, odlazak sa prijateljima...

TROY je dobro zarevanje pre nego sto nam Oliver Stone ne isporuci THE G(r)eek flick ALEXANDER koji ce verovatno biti edgy i pokusace da penetrira istoriju i mit (premda su TROY i ALEXANDER neuporedivi zato sto ALEXANDER ima bogatu istorijsku gradju iza sebe...)

Thursday, May 6, 2004

PUSHER 3

pogledao sam i PUSHER 3, (courtesy of Ginger).

Drago mi je da se Refn vratio u Dansku jer se realno u Holivudu nije snašao. PUSHER 3 je moćan nastavak njegove gangsterske serije, koja je lansirala Madsa Mikkelsena koji sada igra villaina u CASINO ROYALE.

PUSHER 3 je brutalan gangsterski film, blizak poetici DOGME, slikan kamerom iz ruke u kome se Refn, što je nama najzanimljivije bavi srpskim junacima iz serijala. To su oni epizodni gangsteri iz prva dva filma koji sada dobijaju svoju solo tačku.

PUSHER 3 se u tom momentu pretvara u srpski gastarbajterski SOPRANOS, i veći deo filma je na srpskom. Ono što je možda najluđe od svega je da je Refn u prikazu Srba mnogo precizniji i skreniji nego naši autori, i PUSHER 3 je kao neki srpski film, samo dobar. na ovoj kopiji koju ja imam se jako retko uopšte aktiviraju titlovi sve je na srpskom, sa malo hrvatskih tonova pošto je Zlatko Burić čini mi se Hrvat.

Kako god bilo, super bi bio štos da PUSHER 3 zovu na naše festivale, pošto je film po nekoliko kriterijuma praktično srpski.

Naravno, Slavko Labović se pojavljuje u par scene-stealing situacija, koje uključuju vrlo upečatljiv gore momenat.

* * * / * * * *

Sunday, May 2, 2004

PRAY FOR DEATH/RAGE OF HONOR/JUGGERNAUT

Proteklih nedelja sam intenzivno prekopavao po starim naslovima videoteke koja se seli i opredelio sam se da ponovo overim neke od vintage Sho Kosugi naslova iz detinjstva. Dok sam ih overavao podsetio sam se da je dva kljucna , izuzev samog klasika NINJA, rezirao Gordon Hessler, reditelj danskog porekla cijim se opusom iz Hammer faze bavi Kim Newman, narocito flickovima koje je snimio sa Vincent Priceom.

Hesslerovi Kosugi flickovi PRAY FOR DEATH i RAGE OF HONOR su straight-edge vengeance flickovi, sa iznenadjujuce solidnim rediteljskim pristupom, kakav se danas jedva srece i u blockbusterima. Borilacke koreografije jesu prilicno trapave, ali opet sve se krece hard-R teritorijom. Filmovi koji po sebi nisu nista narocito takodje sadrze obilje bolesnih elemenata koji su me prilicno iznenadili, medjutim, cini mi se da su savremeni generic negativci sa engleskim akcentom ucinili da zaboravim kako su svojevremeno, tokom osamdesetih villaini bili toliko zli da su pored zle profesije bili i izopaceni.

Kljucni film proteklog perioda za mene je ipak bio JUGGERNAUT Richarda Lestera koji je postojao na nekom apokrifnom Jadranovom originalu, medjutim nikako nisam uspevao da ga se dokopam. Konacno sam narucio NTSC iz Amerike i video sam ga u punoj slavi.

Film je cudesan. Lester je svakako jedan od najbitnijih reditelja, u to nema sumnje. Medjutim, ovaj film je cak i vise nego sjajan. Ovaj film je u prilicnoj meri anticipirao neka od najvecih remek-dela savremenog filma poput DIE HARD, a ponajvise DIE HARD WITH A VENGEANCE.

Scenario je konvencionalna prica o ludom bombasu koji radi ucene postavlja bombe na putnicki prekookeanski brod. Dok odugovlace pregovore sa njim, Britanci salju svoje mornaricke eksperte za eksploziv da se ubace na brod i krenu da rasparcavaju bombe. Ubrzo, situacija postaje nepodnosljivo komplikovana buduci da je bombe bezmalo nemoguce demontirati a bombas prekida pregovore posto umalo upadne u policijsku klopku.

Samo pisanje je odlicno ali u rukama drugog reditelja ovaj film ne bi bio nista vise do star-studded filma katastrofe kakve je tada pravio Irwin Allen.

Medjutim, Lester uvodi neverovatan cinizam u pristupu temi i egzekuciji. Dok brod odlazi sa doka u pozadini cujemo razgovor dva muskarca i repliku koja glasi `So, Humphrey, your place or mine?` O toj vrsti ludila mozemo govoriti na nivou same intonacije.

Sama slika je takodje vrlo specificno strukturisana. Lester medju prvima pokrece kameru u ovoj vrsti avanturistickog filma. Ranije je ovakav mejnstrim slikan relativno staticno, sa odmereneim, artificijelnim pokretima kamere. Cak su i neki nagli pokreti kamere radjeni pravolinijski. Lester uvodi kameru iz ruke. Daleko od toga da njegova kamera baulja kao sto danas ima slucajeva, ali on uspeva da nas ubaci u sred akcije. I to u sred akcije koju glume Richard Harris, Dave Hemmings, Omar Sharif. Gotovo da nikada nisam video film u kome je sa tolikom verite ostricom tretiran neki od ovih velikana koji su prosto oduvek izazivali reditelje da ih snimaju staticno. Mozda sam zato sada vise nego inace dobio priliku da jasem uz rame sa ovim kuckinim sinovima...

JUGGERNAUT je apsolutna preporuka. Ukoliko vam naleti na kablu, satelitu, VHSu, sprijateljite se sa mnom pa vam dajem kasete, koja god kombinacija da je, potrazite ga...