Tuesday, June 29, 2021

BORN

BORN Claudia Zuliana je priča smeštena u Barselonu početkom 18. veka i baziran je na istorijskim spisima odnosno događajima koji su zaista desili tadašnjim građanima.


Film prati brata i sestru, kovača i lepu udovicu i načine na koji se oni snalaze u trenutku kada im životi pođu nizbrdo.


Ništa što im se dešava ne odlazi izvan okvira očekivanog ali ono što je zanimljivo je sam rediteljski postupak Claudia Zuliana koji kombinuje neke kolorite i osvetljenja slikara tog vremena, sa naturalističkim pristupom koji se u izvesnoj meri opire stilizaciji.


Glumci su glavni nosioci tog naturalističkog postupka, a među njima pre svih Vicky Luengo i na kraju upravo ona i njene kolege uspevaju da održe ovakva dva rediteljska polazišta na okupu i da učine BORN koherentnim filmom. 


* * 1/2 / * * * *


BARCELONA, NIT D'HIVER

Dani de la Orden koji je izuzetno dobro nastupio na Netflixu sa filmom LOCO POR ELLA pre šest godina snimio je film BARCELONA, NIT D’HIVER, romantičnu komediju iz post-LOVE ACTUALLY faze, oslonjenu na slične i tada aktuelne Warnerove romcome gde se nekoliko ljubavnih priča odvija na praznik.


U ovom filmu, nažalost Dani de la Orden nije pokazao onu inventivnost u pogledu odnosa među likovima i postavke koju ćemo imati kasnije u LOCO POR ELLA već ide jednom krajnje konvencionalnom putanjom, ali njom se kreće sigurno i pravi jednostavan, upotrebljiv repertoarski romcom, rutinski ali efiksan koji će kao takav živeti i neposredno komunicirati. 


* * 1/2 / * * * *


Tuesday, June 22, 2021

VISITORS

VISITORS je televizijska drama po tekstu Dennisa Pottera, adaptiranom iz pozorišta, snimljen za potrebe serije SCREEN TWO u režiji prekaljenog rutinera Piersa Haggarda koji ostavio dubok trag pre svega na televiziji, a onda pomalo i na filmu gde je imao manje sreće.


Drama govori o britanskom rukovodiocu fabrike hrane koji provodi odmor u Italiji sa svojim američkim gazdom, prema kome ne može da sakrije prezir. Sin američke porodice počinje da naslućuje kako će se sve završiti tragično i mučen je tim slikama, a odnosi između dva alfa-mužjaka postaju sve teži i mučniji.


Haggard ovde operiše sa četiri-pet junaka na jednoj lokaciji sa nekoliko različitih ambijenata. Nije to ništa što već nisu doktorirali kontinentalni reditelji, ali Haggard ovde ipak radi prevashodno za televiziju a Potterov izraz je prevashodno dijaloški, tako da je atmosfera prisutna ali ostaje jedan nivo estetizacije koji se možda još mogao dosegnuti.


Pa ipak, realizacija svega je veoma solidna, i Haggard svemu daje skoro pa film look.


Sam tekst nudi sukob koji je fundamentalno dobro postavljen ali u svojoj eskalaciji ima tendenciju da postane usiljen. Ponekad se čini da je energija junaka da se spore prevelika, kao da nisu ranije imali priliku da je istroše a evidentno je da se znaju dugo.


Ukupno uzev, uz sve nedostatke, ovo svakako spada u prvu klasu televizijskih drama sa jakim autorskim pečatom.


Monday, June 21, 2021

BLUE RAI

BLUE RAI je šezdesetšestominutni film snimljen u sklopu programa Opera Prima u kom španska filma škola ESCAC omogućuje svojim studentima da snime dugometražni showcase.


Pedro B. Abreu koji je radio ovaj film još nije napravio neku značajnu karijeru, premda sada ima jednu seriju koja će uskoro imati premijeru. U ovom filmu oslonio se na CLERKS, i snimio priču o junaku zaposlenom u video klubu koji izgubi razum kada ga devojka ostavi i otme ljude koji su mu se zatekli u radnji ne bi li privukao pažnju medija a preko toga i svoje ljubavi,


Pedro B. Abreu se snalazi dosta solidno na nivou inscenacije, nije to ništa posebno ali nije ni loše, ako imamo u vidu produkcionu svedenost, i u načelu je jasno šta je hteo da postigne. Pa ipak, na kraju njegov film ostaje previše derivativan kako bi bio najava dolaska velikog talenta kakvog do sada nije bilo. 


* * / * * * *


WAX

WAX Victora Matellanoa je tipičan primer one amplitude koju srećemo u horor žanru gde se istovremeno mogu dosezati vrhunci sedme umetnosti i neka od njenih najgorih izdanja. Matellano suvereno vlada ovim donjim delom te amplitude tako što je snimio film koji uspeva da skupi skoro sva mesta na kojima horor može poći naopako.


Prvo, Matellano je jedan od onih reditelja koji su krenuli iz fandoma pa je onda on malo fan a malo reditelj. Malo je bitno da slušamo glas Paula Naschyja, malo da vidimo plakate za neke klasike, a malo da kao pratimo priču koja je bukvalno napabirčena od nekih raznoraznih elemenata čija se suština svodi na to da je novinar zatvoren u muzeju voštanih figura koji je pomalo i kuća strave i da se na toj lokaciji tokom snimanja tog stunta pojavljuje ozloglašeni serijski ubica koji je pak omaž raznim likovima, a i on sam je inspirisan je istinitim i filmovanim događajima.


Dakle, ovo je papazjanija koja nije skroz nevešto napravljena, ali nažalost nije napravljena ni dovoljno dobro pa da nas animira nekim bravurama.


Saturday, June 19, 2021

RETFAERDIGHEDENS RYTTERE

RETFAERDIGHEDENS RYTTERE Andersa Thomasa Jensena, ključnog scenariste danskog filma u proteklih trideset godina je njegov do sada najzaokruženiji rediteljski rad. Pa ipak, i ovaj spada u red njegovih filmova koji bi tek u nekom disciplinovanijem, recimo holivudskom rimejku dostigli svoj puni potencijal.


Anders Thomas Jensen pravi crnohumorni triler o napadu na voz u danskom gradu koji rezultira smrću i ranjavanjem velikog broja ljudi. Oni koji su preživeli su između ostalih jedan nerd koji se bavi pravljenjem programa koji bi mogao da predviđa događaje na osnovu poznatih podataka kao i ćerka jednog profesionalnog vojnika.


Nerd sa svojim prijateljima stupa u kontakt sa policijom iznoseći teoriju da stradanje u vozu nije bila nesreća već napad, ali kada kod njih naiđe na nerazumevanje obraća se vojniku. Oni zajedno kreću u istragu i kada naslute ko su počinioci počinju sa osvetom.


Anders Thomas Jensen ovde kombinuje niz elemenata i polazišta, ubacje detalje iz bajke, kombinuje woodyallenovsku komediju sa akcionim trilerom i sve to na delove fiunkcioniše na nivou zamisli ali mnogo slabije na nivou realizacije.


Ovah film izazvao je kolektivnu egzaltaciju i čini mi se da je to proisteklo iz toga što se za revenge trilere iz evropskih kinematografija ne primenjuju isti kriterijumi kao na američke. Sasvim sam siguran da bi ovakav neki film u Americi bio odbačen kao neki post-tarantinovski quirkfest, ali u Evropi to prolazi. I u tom smislu, ta ideja da se na jednoj strani nađu ljudi kojima protagonizam u nekakvoj osveti nije blisko habitusu i drugi kojima itekako jeste baš nosi jak holivudski potencijal, naročito u pogledu razrade nekih specifičnih dinamika među likovima.


No, ono što je možda najslabiji segment filma jesu krivci, odnosno banda koju ova ekipa prepozna kao odgovornu za tragediju. Film bi bio mnogo efektniji da je Thomas Anders Jensen promenio Limanov recept iz MR AND MRS SMITH gde se negativci nikada ne vide i ne razrađuju. Ovako su ovde negativci jedno veliko remećenje ritma i opšti višak.


Svakako da će ovaj film jednom delu publike biti oktrovenje, ne bežim od toga, ali to je više utisak koji ostavlja na nivou potencijala nego gotovog rezultata. 


* * 1/2 / * * * *


Friday, June 18, 2021

LA NUIT DES ROIS

LA NUIT DES ROIS Philippe Lacotea nažalost nije na nivou drugog veoma upečatljivog zatvorskog filma francuskog reditelja Jean-Stephane Sauvairea A PRAYER BEFORE DAWN koji je obeležio FEST 2018. LA NUIT DES ROIS je sličan u tom pogledu što prikazuje ritualistički milje zatvora na egzotičnom mestu. A PRAYER BEFORE DAWN se dešavao na Tajlandu a LA NUIT DES ROIS na Obali Slonovače.


Ovde nemamo Zapadnjaka koji se našao u stranom zatvoru, po uzoru na veliki klasik Alana Parkera MIDNIGHT EXPRESS već se bavimo lokalnom populacijom.


Glavni junak je mladi robijaš koji je završio u zatvoru i izabran je da bude pripovedač i zabavlja zatvorenike pričama iz spoljnog sveta, koje ne moraju nužno biti istinite. 


Film mi nažalost nije držao pažnju, uprkos tome što je konceptualno zanimljiv i veoma je cenjen.


* * / * * * *

Tuesday, June 15, 2021

BUČ KESIDI: EUFORIJA UŽIVO

BUČ KESIDI: EUFORIJA UŽIVO Davida Jovanovića je koncertni film nastao tokom pandemije, snimljen u ambijentu Fakulteta dramskih umetnosti sa numerama uokvirenim pričom koja smešta sve u fikcionalne šezdesete i snimanje nastupa mladog benda koji se otme kontroli i poremeti plan socijalističkih rukovodilaca koji su imali ideju da tu snime reklamu za lokalno proizvedenu disko kuglu.


Sam dramski aspekt priče nije izrazit i nije presudan, mada film ima jedan bitan shift u raspoloženju negde na prelazu u treći čin. U tom smislu, BUČ KESIDI: EUFORIJA UŽIVO najviše podseća na one koncertne filmove iz samih početaka rokenrola kao što su je IT’S TRAD, DAD Richarda Lestera kao i neki radovi Gordona Flemynga i Michaela Winnera, gde je dramski okvir pre svega opravdanje za dijegetičko uključivanje muzičkog nastupa.


U tom pogledu scenarista Đorđe Kosić i reditelj David Jovanović postavljaju stvari na veoma old school način i to mi se dopada, naročito jer se tokom oandemije na neki način povratio smisao rokenrol filmu.


Kod nas je bilo koncertnih filmova kao što je Čolićev GORI VATRA, bilo je Lesterovskih egzibicija kao što je serijal HAJDE DA SE VOLIMO ili kasnije SLATKO OD SNOVA, ali ovo je baš throwback na početke kada je rokenrol imao teškoće da dođe do publike.


Sada ponovo imamo okolnost koja čini da rokenrol ne dolazi do ljudi. I samim tim, ponovo je pokrenuto tajno oružje. 


Fakultet dramskih umetnosti je odlično iskorišćen kao lokacija. Svirka je energično snimljena a bend je pesme prearanžirao za živo izvođenje tako da u ovom vizuelnom živom albumu dobijamo nešto što je drugačije od običnog LPa (sviraju mahom pesme sa EUFORIJE ali i sa prve ploče OPSESIVNO-POSESIVNI HOSPUL).


Film je snimljen sa dosta entuzijazma, i zaslužuje simpatije i podršku, nezavisno od toga da li volite ovaj bend ili ne.


* * * / * * * *


KIDS RUN

KIDS RUN Barbare Ott je nemačka bokserska melodrama koja svakako ne zaslužuje najvišu ocenu ako niste ljibitelj i poznavalac te vrste žanra. Ako jeste, onda vam može prijati nešto svežine koju film donosi u tom realističkom pristupu i činjenici da se dešava u Nemačkoj što je samo po sebi zanimljivi.


Barbara Ott stavlja jači akcenat na socijalnu dimenziju, težak život glavnog junaka koji iz dva neuspela braka ima troje dece a sam po sebi je bauštelac, a po prezimenu Jovanović reklo bi se i da nije baš skroz odatle. 


Jedan od načina da zaradi novac mu je i da učestvuje u underground bokserskim mečevima, i kroz te infuzije novca reši mučnu i sivu finansijsku svakodnevicu.


Barbara Ott generalno tretira junakovu situaciju kao jednu nepekidnu socijalnu tenziju, sukob sa svakim oko svega, oskudicu i nerazumevanje na svim nivoima, i u određenom smislu, ovaj film na kraju pokazuje znake krize jer likovi nažalost nemaju neku jasnu liniju sukoba niti putanju kako bi se mogli izvući.


Jedan od naslova koji su nesumnjivo uticali na ovaj film jeste Audiardov DE ROUILLE ET D’OS i u to nema nikakve dileme, ali ovde svakako nema tako jakog autorskog pečata ili jasne ideje oko bilo čega.


Međutim, s druge strane, u fazama kada film evocira klasičnu boksersku melodramu i kada junak pokaže spremnost da preuzme protagonizam u svojoj životnoj i filmskoj priči, tada sve prodiše, i zato domet ovog ostvarenja jeste * * / * * * * ali ja mu ipak dajem * * *.


Friday, June 11, 2021

LA TRINCA: BIOGRAFIA NO AUTORITZADA

LA TRINCA: BIOGRAFIA NO AUTORITZADA je televizijski film Joaquina Oristrella o katalonskom šou bendu La Trinca koji je u danima poznog frankizma umnogome osvežio špansku estradu. U ovom filmu prikazana je njihova biografija na jedan stilizovan način, u formi mjuzikla, istorijski neformalno, sa dosta parodije i preterivanja, i u tom pogledu ovaj naslov ne možemo gledati kao verodostojnu hroniku španskih medija, ali možemo posmatrati kao samoviđenje u produkciji samog benda.

Kasnije su članovi benda postali medijski moguli upravo u domenu šou-programa ušavši u partnerstvo sa holandskom kućom Endemol, pa je njihova produkcija zapravo i proizvela ovaj film. 

Frankizam i uticaj katoličke crkve prisutni su u priči jer su članovi La Trince voleli da šokiraju skidanjem na sceni, a jedan od njihovih najspektakularnijih i najskandaloznijih nastupa desio se pred Francovom familijom, kojom prilikom su stekli i obožavateljku a kasnije će se možda ispostaviti i povremenu saučesnicu aristokratkinju Carmen Martinez Bordiu, koju ovde igra Vicky Luengo.

LA TRINCA: BIOGRAFIA NO AUTORITZADA je zanimljiv televizijski film o istoriji estrade pa i televizije koji temi prilazi relaksirano i prevashodno želi da ostane zabavni program.

Thursday, June 10, 2021

ENFANT TERRIBLE

ENFANT TERRIBLE Oskara Reohlera je zanimljiviji kad se opisuje nego kad se gleda. Reč je o biografskom filmu o Reineru Werneru Fassbinderu snimljenom u Fassovom stilu, znači reatralno, bez mnogo bavljenja punom ubedljivišću filmske slike.


Dakle, film o Fassbinderu kakav bi možda sam Fass snimio. 


E sad, gledati takav film u trajanju od 134 minuta je nešto manje interesantno zato što ovakav postupak sprečava verodostojnu isotrijsku rekonstrukciju jer je melodramski eksces takođe značajan deo Fassovog rukopisa, pa tako na kraju imamo jedan arty eksperiment maltene scorseseovskih dimenzija u pogledu obima.


Oskar Roehler je primenio sličan postupak u svom neuspelom filmu o Ferdinandru Marianu, glumcu koji se ogrešio igrajući u filmu JUD SUSS Veita Harlana. Tamo je imao namerno arhaiziran postupak koji je maltene evocirao filmove tog vremena a ovde je još dosledniji u tome.


ENFANT TERRIBLE deluje kao ona prepričavanja lektira pa će svoj život možda imati među studentima koje mrzi da gledaju filmove kad pripremaju ispit iz Istorije filma. No, utisak o ovom filmu će zaista varirati u odnosu na to koliko pojedinačnom gledaocu prija Roehlerov postupak. 


* * / * * * *


EL CAZADOR

EL CAZADOR Marca Bergera je queer triler koji spada u red onih filmova koje sinopsis “proda” na pogrešan način.


Naime, EL CAZADOR je najavljen kao film o momku koji potone u svet gej pornografije u pojedinim sinopsisima i to jeste tačan opis ali strukturalno ovo je ipak nešto drugo. EL CAZADOR kreće kao ljubavna priča o momku koji diskretno sa vršnjacima pokušava da stupi u kontakt predočavajući svoju homoseksualnost, i upoznaje momka sa kojim nalazi nešto za šta misli da je ljubav a u stvari je ucena koja će ga uvuči u maloletničku pornografiju.


Oni koji očekuju da se ovaj film posle prvog čina pretvori u HARDCORE ili 8MM nisu na pravom mestu jer se Berger prevashodno bavi emocijama i suptilnim vidovima manipulacije unutar jedne gej subkulture u mačističkom miljeu Argentine.


Otud možda bi bilo pametnije da je EL CAZADOR najavljen baš onako kako je i glavni junak doživeo u početku. 


Za moj ukus EL CAZADOR je mogao biti brži i generalno dinamičniji ali mu se ne može osporiti da je veoma ekspresivan u pogledu atmosfere i prikaza unutrašnjeg života junaka.


* * * / * * * *


Wednesday, June 9, 2021

CAMP DE MACI

CAMP DE MACI Eugena Jebeleanua je zanimljivo zamišljen film o gej policajcu koji krije svoju seksualnu orijentaciju od kolega i to ga čini anksioznim u komunikaciji sa ljubavnikom i delom porodice koji ga prihvata.

Kada policija ode da interveniše u bioskopu koji prikazuje queer film i gde je antigej grupacija upala i prekinula projekciju, jedan od gledalaca prepoznaje policajca i ovaj impulsivno reaguje prekoračujući sva pravila upotrebe sile.

Incident pojačava stanje pat-pozicije u bioskopu koji je pod opsadom i glavni junak sve više gubi konce.

Jebeleanu je mogao još sigurnije da vodi ovaj film, i da ovu kamernu dramu učini još snažnijom. Likovi su dobro postavljeni, situacija sa opsadom bioskopa je životna i prepoznatljiva, pa ipak film je sa svim tim elementima mogao postići još više.

Jebeleanu nije uspeo da u dovoljnoj meri uživi kamerne dijaloške situacije koje su okosnica filma, pa na kraju CAMP DE MACI ostaje društveno aktuelniji nego što je estetski zaokružen, naročito na mestima gde se ovakvi incidenti i dalje dešavaju.

* * 1/2 / * * * *

Tuesday, June 8, 2021

THE MISFITS

Pomalo je tužno videti kako Renny Harlin pod stare dane zapravo snima jeftiniji knock off SIX UNDERGROUNDa Michaela Baya. Ali, THE MISFITS je upravo to. Posle kineske faze, Harlin se ponovo našao tamo gde trenutno ima para, u Emiratima, na sličnom mestu gde je i Bay operisao u SIX UNDERGROUND i za bitno manji novac snimio film o grupi “dobrotvora” koji kradu od bogatih i pomažu siromašnima.


Ono što je Ryan Reynolds u SIX UNDERGROUND ovde je Pierce Brosnan, a sporednjaci su Tim Roth kao negativac i Nick Cannon i Jamie Cheung kao članovi ekipe. Tim je internacionalan i koncipiran tako da prođe na raznim tržištima.


Harlin je svoje najraskošnije holivudske filmove snimao za velike pare i THE MISFITS želi da zarobi tu vrstu estetike sa bitno manje novca. Harlin je iskusan profesionalac ali krajnji rezultat je za početak “maloekranski”. I u redu, i SIX UNDERGROUND je snimljen za mali ekran pa bi opet bio senzacionalan u bioskopu. Nažalost, THE MISFITS mnogo više vajbuje na neku network seriju, a ne na Netflix, pa bi se moglo reći da je na neki način to i krajnji domet ovog rada - emitovanje na “običnoj” televiziji.


Scenario potpisuju dva čoveka od kojih je jedan Kurt Wimmer, pisac koji je imao velikog uspeha pre 10-20 godina, među rezultatima bio mu je i rad na izvanrednom McTiernanovom THOMAS CROWNu u kom je igrao Brosnan. Nažalost, ovo više nisu ta vremena, McTiernan i Harlin nisu na vrhu liste želja u studijima, a ni Wimmer nije tako redovan na A-listi, a umeo je nekada za bljesne.


Nažalost, čitav niz situacija u THE MISFITSu čak i pomalo nelagodno podseća na SIX UNDERGROUND, pa bih rekao da je Wimmer ovde potpisao predložak ispod svog nivoa iako je ovo overall servicable tekst, ali ništa više od toga.


Što se akcije tiče, produkcija se nije baš pretrgla, tako da u stvari ogroman deo filma otpada na banter, pripreme za veliku pljačku i slične konvencionalne situacije. I to je isto negde u duhu network televizije. 


Paradoksalno, Harlin se ovim filmom vraća publici koja ga je gledala dok je snimao globalne hitove za Holivud jer je njegov kineski period u suštini ostao potpuno lokalan po dometu. Već sada znamo da je njegov sledeći korak povratak u Finsku. Čini se da će neko vreme Harlin biti ponovo van globalne scene. To je gubitak za fanove ali ako već nema uslove da radi stvari kako treba, možda to i nije loše.


* * / * * * *


SLALOM

DOWNHILL RACER Michaela Ritchieja postavio je skijanje kao sport usamljenika i izgradio zanimljivu psihološku i egzitencijalističku studiju kroz razrađivanje teme kompeticije koja će kasnije biti opsesivan predmet mnogih radova tog autora.


Fransucki film SLALOM Charlene Favier koji je doživeo srpsku premijeru na ovogodišnjem FESTu bavi se skijanjem kroz priču o mladoj devojci koja želi da bude šampionka, potiče iz porodice razvedenih reditelja gde su oboje nekako digli ruke od nje i posvetili se svojoj potrebi za srećom, ostavivši je samu da juri svoj san.


Međutim, pored sporta, ona mora i da ispunjava druge životne uloge a u njima je potpuno usamljena i mora da se snalazi sama. Jedina osoba koja se bavi njom je ambiciozni trener sa kojim ubrzo ulazi u nedoličnu seksualnu vezu.


SLALOM se bavi pričom o sazrevanju glavne junakinje i odnosu trenera i takmičarke ne prilazi iskuljučivo kao priči o seksualnom zlostavljanju, iako naravno možemo zapaziti određene tonove toga, barem utioliko što se kultura dovoljno izmenila da se sada drugačije gleda na te stvari.


Ovo je više priča o (ne)mogućnosti ljubavi nego o iskorišćavanju, ali svakako da tenzični svet aspiranata na vrhunske rezultete stvara jasan utisak da se tom pretis-loncu ne mogu donositi racionalne odluke.


Međutim, aspekt seksualnog iskorišćavanja takmičarke iz pozicije trenera i zloupotreba dinamike moći jeste jedna od tema filma, iako nije jedina, pa verujem da je zbog aktuelnosti ona u prvom planu kod većine gledalaca.


Charleve Favier je snimila izuzetno atmosferičan film, veoma estetizovan kroz fotografiju Yanna Maritauda koji je maksimalno iskoristio sve što nude kako eksterijeri skijališta tako i enterijeri prostora za treninge koji odišu specifičnom atmosfrom privremenosti koja se prenosi i na odnose među junacima.


Sport nije integralni deo ovog filma u smislu da je takmičenje njegova okosnica, ali jeste kao osnov na kom se bazira dinamika moći među likovima, te na neki način ova melodrama govori o sportu mnogo više od raznih hagiografskih naslova. 


* * * 1/2 / * * * *


Monday, June 7, 2021

LA CRIPTA, EL ULTIMO SECRETO

Marta Nieto je imala neke senzacionalne, suptilne role kao što je recimo Sorogoyenov film MADRE. LA CRIPTA, EL ULTIMO SECRETO je podsetnik da nijedan glumac ipak nema jednostavnu putanju i da rola kao što je MADRE ne znači nužno da su i prethodne bile takve. 

LA CRIPTA, EL ULTIMO SECRETO je film koji je bio shelfovan jako dugo, pa i Marta Nieto u njemu izgleda drugačije nego danas, a reč je o jako slabom hororu u kom je sve kliše i sve je jako slabo izvedeno.

Nieto igra učiteljicu koja se vraća u mesto u kom je ranije doživela traumu, i u njemu pronalazi kriptu starog templarskog hrama koji joj otvara mogućnosti za komunikaciju sa onostranim ili tako nešto. Sve u svemu, film Pabla Ibaneza je s razlogom bio sakriven, i njegov izlazak nikome nije doneo koristi.

Sunday, June 6, 2021

LIHVAR

 Nicolas Winding Refn je pre četvrt veka pokazao Srbima kako se pravi film o srpskim kriminalcima. Treći deo serijala PUSHER, dan-danas stoji kao jedan od najboljih filmova o Srbima iako je snimljen van Srbiji.

Nasuprot beogradskih hoodova koji imaju protagonizam u JUŽNOM VETRU, Ćeranić smešta svoju priču u rodnu Inđiju i pravi film obeležen lokalnim miljeom. Posao prevoženja robe sa Dragaša sve do Horgoša odvija se u jednoj mikro-sredini u koji svi svakoga znaju, ljudi različitih klasa se mešaju, anonimnosti praktično nema i onda se kriminal mora odvijati kroz specifičnu razmenu svih sa svima.

Glavni junak Mundir je uterivač dugova, njegov zločin je što se u zajednici baziranoj na razmeni usluga bavi naplaćivanjem dugova u novcu, i vodi se kodeksom da on nikome ništa ne duguje i njemu niko ne sme da duguhe. Kada se međutim sticajem okolnosti nađe u situaciji da duguje čoveku kom nikako ne bi smeo, Mundi mora da krši sve svoje principe, i njegov život s druge strane zakona eskalira u smeru u kom se nije nadao.

Prikaz života u Inđiji je vibrantan, prikaz kriminala je veoma ubedljiv jer LIHVARA naseljavaju junaci koji su integralni deo legalnih tokova, samo naprosto oni imaju kapital koji mogu investirati brže i sa manje formalnosti od banaka. Mundir je deo zajednice, čovek kome se potencijalno čak i najpošteniji građanin u nekoj situaciji može obratiti.

S druge strane, kada stvari odu sa one strane zakona, Nemanja Ćeranić i njegov scenarista Strahinja Madžarević osmišljavaju maštovit, ponovo veoma lokalan, socijalno veoma specifičan metod kriminalnog delovanja. Njihova rešenja za razne trope gangsterskog filma kao što su ispiti lojalnosti, uklanjanje tela ili mesta tajnih susreta veoma su domišljata i proističu iz miljea u kome se sve dešava.

Novi, nepotrošeni glumci, u saradnji sa već potvrđenim profesionalcima daju utisak svežine, autentičnosti i nepredvidive energetske razmene i Ćeranić zaslužuju pohvale što različiti profili glumaca i nivoi prepoznatljivosti iz drugih ostvarenja ne proizvode disbalans već sklad.

LIHVAR fundamentalno duguje PUSHERu. Mundir jeste inkarnacija Bodnijinog Frankea, tu nema sumnje, ali može se gledati i bez predzanja o danskom izvorniku.

LIHVAR je snažan bioskopski debi za Nemanju Ćeranića koji se već potvrdio uspešnim kratkim filmovima i visokim profesionalnim nivoom u radu na serijama. Nadam se da je ovo početak jedne upečatljive karijere.

* * * / * * * *
 

XTREMO

 XTREMO Daniela Benmayora je prvo kambek ovog rditelj i to pod okriljem Netflixa ,što me je veoma obradovalo jer su posle prvog američkog filma TRACERS izgubio svaki trag potpuno nezasluženo, a potom i zato što je reč o stripovskom martial arts filmu snimljenom u Španiji što nije žanr koji je tamo tradicionalno zastupljen.

Nema sumnje, španske ekipe umeju da snime odličnu akciju, i to se ne dovodi u pitanje, ali XTREMO je film koji je baš martial arts rad a time se oni mnogo ređe bave.

Idejni tvorci filma su kaskaderi, slično serijalu JOHN WICK, s tim što je ovog puta to mnogo više stripovska celina bliska recimo Raimijevom DARKMANu.

Zaplet se tiče grupe mafijaških kuća u Barseloni koje su lepo živele i radile u slozi sve dok se sin jedne kuće nije vratio sa studijskog putovanja u Tokiju gde su ga iskvarile jakuze i to jakuze iz mange, te je odlučio da počisti konkurenciju. Jedan od ljudi koje nije uspeo da ubije bio je najverniji enforcer njegovog oca koji se povlači u ilegalu ali planira osvetu čiju egzekuciju ubrzava poznanstvo sa mladim uličnim dilerom kog šikaniraju goonovi ovog bossa.

Ono što sledi ne donosi mnogo toga novog ali donosi solidno i energično urađenu akciju u stripovskom miljeu, dosta uvrnutih likova, brutalnih situacija itd. Benmayor je uradio sjajan posao u PAINTBALLu i TRACERSu i tu se izdvojio kao veoma vešt egzekutor. XTREMO nije izuzetak s tim što ovde meša razne pristupe, očigledno sa idejom da malo snima film a malo radi showcase za kaskadere ko-autore.

Netflix je postao mesto za tvrde akcijaše, i XTREMO je u pojedinim deonicama jedan od njih, a u pojedinim je vitalan comic book film iako nije baziran na stripu. Međutim, tropi i klišei su tu. Pa ko voli, eto...

* * * / * * * *

Friday, June 4, 2021

A PERFECT ENEMY

Kike Maillo je počeo karijeru sa dva dobra i zanimljiva filma EVA i TORO. EVA je bila klasičan primer uspešnog debija, TORO je u sebi imao DNK sophomore slumpa ali to nije bio, međutim A PERFECT ENEMY pokazuje da je ovde Kike Maillo zagrizao više nego što može da savlada.


Ekranizacija romana Amelie Nothomb je po svom karakteru nešto što bi recimo radio Polanski kao svoj minor work, i otvarala je mogućnosti koje su realno manje nego što izgledaju. Kike Maillo je pokušao da napravi vibrantan, maštovit euro-triler koristeći razne kako dramaturške tako i čisto vizuelne tehnike ne bi li dočarao priču o čoveku koji na povratku iz Pariza za Varšavu doživljava misteriozni susret sa mladom ženom sa kojom ga nešto snažno povezuje.


Dramaturgija nije samo tekst, sve je u službi stvaranja drame, i Kike Maillo ne prepušta slučaju ni produkcioni dizajn, ni duel boja i materijala u kadru. Ali onda pravi krupne propuste tako što recimo internacionalni kast glumi na engleskom, a to nikome od njih nije maternji jezik, i to je samo jedan od detalja na kojima film počinje da pada.


U filmu ima puno dijaloga i on je za početak u izgovoru nategnut. Zatim, imamo likove koji prepričavaju događaje i to jednim velikim delom ubija tenziju jer se zapravo pravi dramski sukob desi tek u završnom, trećem činu, kada film više nije u stanju da nas veže.


Veliki preokret koji svemu treba da pruži smisao nije naročito sakriven a što je još gore nije ni onoliko znakovit i snažan koliko se Maillo nadao, i na kraju ovo ostaje jedan glossy euro-triler koji će imati svoje mesto na malom ekranu ali Maillovu karijeru nažalost ne vodi u nekom uzbudljivom smeru. 


* * / * * * *