Saturday, March 6, 2010

FRENCH CONSPIRACY

Pogledao sam FRENCH CONSPIRACY Yves Boisseta, dubbovanu verziju njegovog filma L'ATTENTAT koja je skraćenjem od nekih pola sata prilagođena za eksploataciju u Americi. Sasvim je sigurno da u ovoj verziji, Amerikanci mogu, i treba da razumeju FRENCH CONSPIRACY kao triler o čoveku koji je zbog svog oportunizma uvučen u opaku zaveru obaveštajnih službi. Međutim, u Evropi, a naročito u Francuskoj, L'ATTENTAT ima mnogo dublju funkciju. To je film koji fikcionalizuje slučaj otmice i ubistva Ben Barke i reč je o prepoznatljivoj priči koja je kasnije, sa pravim imenima i ekranizovana u filmu o kome sam već pisao.

Kod Boisseta priča je praktično ista s tim što su imena izmenjena, verovatno da bi se izbedgle tužbe. Trintignant igra ulogu koju je kasnije igrao Berling, glavni junak je politički angažovani novinar a ne tabloidni izdavač i filmski producent u pokušaju, a ono što je novina i po svemu najfikcionalnije jeste lik američkog novinara kog igra Roy Scheider. Čini mi se da je američki novinar više tu kao neka vrsta vrlo jasne političke aluzije i njegova funkcija u priči ima najartificijelniju poziciju. Interesantno je da su Trintignant i Scheider iste godine, dakle 1972. nastupili u dva filma zajedno. Drugi je izvanredni Derayov krimić OUTSIDE MAN o kome sam nedavno pisao.

Trintignant je odličan u glavnoj ulozi zbunjenog bivšeg aktiviste i novinara opterećenog krivicom i okruženog ljudima koji ga po formatu daleko prevazilaze. Scheider je cool i slick ali nije pružio ništa više od funkcionalne role. Michel Piccoli je izrazito spooky kao negativac i povremeno podseti na Christopher Leeja.

Boisset se pažljivo kreće granicom između trilera i političkog filma ali ta mešavina naizmenično funkcioniše i propada u ovom cutu. Objektivno, tek je Oliver Stone uspeo da u potpunosti napravi idealan spoj za kojim su tragali reditelji sedamdesetih kada su se hvatali u koštac sa fikcionalizacijom ili rekonstrukcijom istinitih događaja. Boissetov problem je u tome što u trilerskom ključu ne ide do kraja zbog poijeteta prema istinitoj priči a opet ni samu istinitu priči ne prikazuje dokumentarno već pokušava da je unapredi kroz žanrovske konvencije tako da taj žanrovski hibrid ne funkcioniše najbolje. Međutim, svakako da su ovi filmovi bitni kao temelj onoga što su posle nadogradili pre svih Stone a zatim i Greengrass.

* * 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment