Monday, January 4, 2010

THE TIME TRAVELER'S WIFE

Pogledao sam THE TIME TRAVELER'S WIFE Roberta Schwentkea. I ovaj naslov je spadao među najočekivanije i itekako je ispunio očekivanja. Schwentkeov film je baziran na romanu Audrey Niffenegger. Roman nisam čitao, ali mislim da je Bruce Joel Rubin uradio izuzetno zanimljivu adaptaciju koja je po mnogo čemu krajnje neobična. Naime, THE TIME TRAVELER'S WIFE je po svojoj daramaturškoj strukturi vrlo arty i ja bih ga definisao kao primer projekta o kakvom evropski reditelj sanja u Holivudu.

Reč je zanimljivoj i potpuno atipičnoj premisi, kvalitetnom scenariju i okolnostima u kojima to može da se snimi za solidne pare sa velikim zvezdama. To je san svakog evropskog reditelja kada ode u Holivud, a za Schwentkea bih rekao da, imajući u vidu njegove evropske filmove, verovatno baš u Holivuduu snimio svoj najavangardniji film. Iako je film dosta solidno prošao u bioskopima, jedina prednost koju bi ovaj naslov imao u Evropi jeste to što bi da je evropski film bio tretiran kao ozbiljno remek-delo a osvojio bi sigurno i neku veliku festivalsku nagradu

Nažalost, u holivudskim okolnostima, TIME TRAVELER'S WIFE naišao je na niz prepreka, prvo se New Line koji ga je proizveo (obratite pažnju na New Line tradiciju filmova o putovanju kroz vreme sa THE BUTTERFLY EFFECT) fuzionisao sa Warnerom a zatim je sam producent filma, Brad Pitt, imao sličan projekat BENJAMIN BUTTON što je dodatno odložilo premijeru TIME TRAVELERa. Ako se tome dodaju i prilične komplikacije vezane za to kako treba marketovati ovaj film jer je njegovu ciljnu grupu zbog krajnje neobične strukture, jako teško definisati, na kraju je pušten kao ljubavna drama, bez većih petenzija.

I formalno, TIME TRAVELER'S WIFE jeste ljubavna drama, ali u najboljem smislu te reči, nikako ne na liniji Nicholasa Sparksa. Premisa sa čovekom koji putuje kroz vreme protiv svoje volje predstavlja osnov za ljubavnu priču o dvoje ljudi koji su osuđeni jedno na drugo i čiji je odnos ugrožen zbog hendikepa jednog od njih. Međutim, pošto je junakov hendikep do te mere bizaran, to uopšte ne izgleda patetično jer je identifikacija na nivou gledaočeve percepcije da mu se tako nešto može desiti apsolutno nemoguća.

Zatim, ono što je naročito interesantno jeste to da se premisa sa putovanjem kroz vreme samo tumači kroz konsekvence na ljubavni/bračni odnos dvoje ljudi, nema nikakve zavere, borbe sa nekim negativcima i sl. pored toga. Odnos koji se razvija između likova je interesantan i ima vrlo ozbiljnu dimenziju, Schwentke i Rubin koriste jednu krajnje bizarnu premisu kako bi tumačili ozbiljne probleme. Taj spoj normalnog, racionalnog i apsolutno sumanutog, podsetio je na Cronenberga, a film ima i jednu apsolutno vintage cronenbergovsku deonicu.

Na neki način, TIME TRAVELER'S WIFE je najbolji superherojski film ikada snimljen pošto tematizuje sudbinu čoveka koji ima hendikep jako sličan supermoćima kakve kroz nesreće i traume stiču superheroji i prelama ih kroz prizmu običnog života i nemogućnosti emotivnog ostvarivanja usled tog problema. Naravno, nikada nijedna strip ekranizacija neće moći da bude ovakva ali ja bih svakako tumačio TIME TRAVELER'S WIFE i iz kanona superherojskog filma.

U dramaturškom smislu, Rubin je vrlo interesantno postavio scenario. Naime, za razliku od tipične holivudske dramaturgije u kojoj bi glavni junak imao proaktivniju ulogu, uzimao stvari u svoje ruke i sve bi bilo garnirano sa više logike, TIME TRAVELER je napisan kao jedan experience u kome se vremena mešaju, životna dob likova se razlikuje pre svega po frizurama, ali film nije konfuzan, ili je konfuzan onoliko koliko je cela situacija konfuzna junacima. Ovako atipičan dramaturški pristup svakako pomaže tom overall arty utisku filma.

Kad je reč o samoj temi putovanja kroz vreme, ovde je hronomocija samo device i u tom smislu logiku tog segmenta treba zanemariti. Dakle, ovo nije film o putovanju kroz vreme za one koje zanima sama tehnologija tog čina jer će oni sigurno naići na gomilu grešaka. Međutim, što se konkretne priče tiče, taj motiv je vešto postavljen i konsekventno upotrebljen.

Prava je šteta što studio nije imao veće ambicije sa ovim filmom, pre svega u smislu plasmana na festivale i borbe za nagrade. Isto tako, smatram da je solidan bioskopski uspeh zaista fantastična stvar za film koji je ovoliko off-the-wall, i pokazuje zaista izvanredno gledalačko obrazovanje i toleranciju svoje publike.

* * * 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment