Sunday, April 10, 2016

MI GRAN NOCHE

Pogledao sam MI GRAN NOCHE Alexa De La Iglesije, novi film u kome on opet ne uspeva da se vrati na pozicije koje je ranije imao. De La Iglesia pokazuje veliku nesigurnost u ovom filmu, nabijajući mu tempo do pucanja, i ubacujući niz raznih malih i sukoba i linija priče, u tradiciji slapstick komedije, međutim, osim tehnički prilično dobre realizacije i jako dobrog dizajna, sve to ostaje prilično prazno.

Parodja medija, televizije i estrade kojom se bavi De La Iglesia je bajata, i mediji su u međuvremenu otišli duboko na drugu stranu, a sama ideja da se parodira pozadina revijalnog novogodišnjeg programa deluje čak i prilično anahrono ako imamo u vidu dokle je televizija otišla u pogledu reality programa, izveštavanja iz ratova i sl.

Na kraju, De La Iglesia propušta da definiše ko su mu glavni likovi i šta je glavni konflikt tako da u drugoj polovini filma, kada se gledalac zamori od mahom fizičkog crnog humora, koliko god da je on dobro realizovan i kada treba da zaigraju likovi, naprosto nema za šta da se veže.

Uprkos tome što MI GRAN NOCHE spada među veštije realizovane evropske komedije poslednjih godina, čime De La Iglesia pokazuje da i dalje ima veliki kredit u španskoj kinematografiji, u ovom filmu naprosto nema onog njegovog duha. Teško je objasniti kako je De La Iglesia posle silovitog starta i četiri izvanredna filma ušao u ovako kontinuiranu krizu u kojoj ne uspeva da snimi film onog starog dometa čak i kada se vrati žanru kojim savršeno vlada. Može biti da je u ranoj fazi dostigao svoj vrhunac i da odatle zapravo više nije mogao da napreduje, a publika i kinematografija su išli napred. Otud De La Iglesia danas paradoksalno više znači kao pouzdani zanatlija nego kao relevantan autor.

No, oni koje zanima bioskopska komedija svakako treba da pogledaju MI GRAN NOCHE jer pokazuje tehničku veštinu koja generalno retko može da se sretne u komedijama.

* * / * * * *

No comments:

Post a Comment