Saturday, June 6, 2009

THE MIRACLE

Pogledao sam sinoć THE MIRACLE Neil Jordana. Uprkos velikoj ljubavi prema ovom reditelju, taj konkretan naslov mi je uvek delovao prilično nezanimljivo i stalno mi je promicao. Sada sam se naterao da ga pogledam i smatram da je reč o minornom naslovu u opusu ovog velikog reditelja.

Jedina stvar koja se može izdvojiti kao značajna u ovom filmu jeste to što Neil Jordan u njemu dotiče neke od svojih opsesija koje će biti prisutne u kasnijim (ali i ranijim) filmovima, tematizaciju atmosfere džez klubova (kao u DANNY BOY), sklonost ga grotesknoj prirodi izvođačkih umetnosti i crikusa, pregnantnim ljubavnim pričama itd.

Ono što ubija ovaj film baziran na relativno interesantnoj premisi koju neću iznostiti da je ne bio spoilovao, jeste pretncioznost Jordanovog postupka u kome on pokušava da prikaže coming-of-age priču o odrastanju dvoje mladih savremenih Iraca pod uticajem francuskog Novog talasa, italijanskog neorealizma pa čak i noira. Sve te uticaje pre svega integriše u scenario i čini likove krajnje neuverljivima i antipatičnima i priča se ruši upravo pod tom pretenzijom.

Ako pored toga još imamo u vidu, da Jordan uprkos svojim pretencioznim kontinentalnim Euro uticajima, na kraju krajeva obično drži tempo holivudskog filma i da THE MIRACLE uprkos svojoj sporadičnoj ispraznosti, ima dosta pitak ritam, onda film ne uspeva da bude čak ni dosledna arty gnjavaža.

* * 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment