Thursday, December 6, 2007

BEOWULF

Pogledao sam BEOWULFa i mogu reći da me je film oduvao!

U ovom filmu sadržano je mnogo toga što je Zemeckisove veselije filmove bojilo posebnim mračnim šarmom ranije, i konačno se potvrdilo koliko je Zemckis gadan čiča postao i koliko je vredno njegovo svesno odricanje od live action filma radi ovakvih eksperimenata.

Međutim, bilo bi pogrešno odmah početi od tehničkog aspekta filma pošto mislim da je njegova najveća vrednost u scenariju koji su napisali Avary i Gaiman. Mislim da posle ovog filma zaista populistički fantasy ima jako dobar svetionik u kom pravcu treba da se kreće. Posle ovog filma se dodatno pokazuje koliko je LORD OF THE RINGS pogrešno kocipiran, o čemu sam naravno govorio još onomad, i kako se u stilskom smislu valjano tretira ovakva priča.

Prvo, ep je učinjen koherentnim. Pročitao sam ep kasda je Zemeckis najavio film, kao njegov No 1 fan i moram priznati da mi je to bilo žešće maltretiranje. Ne samo da je ep obesmišljen svojom arhaičnošću nego je još i sav u nekim fragmentima pa se i sam tok epa teško prati. Gaiman i Avary su uzeli samo bazičnu premisu i napravili KOHERENTAN film, iako mislim da se BEOWULF svakako neće koristiti kao pomoć za lektiru. Dakle, književno delo je podređeno filmu što je ipak najvažnije.

U samom tretmanu miljea u kome se ep dešava, Gaiman i Avary su napravili zaista odličan posao pošto su priču epa tretirali savršeno racionalno, i realistično u ključu nekog 80s filma tipa PREDATOR, dakle ne naturaluistički ali sa vrlo jasnim smeštanjem u neku realnost u kojoj živi gomila mačo likova.

S druge strane, upliv istorije u cenario je takođe zanimljiv. naime, junaci nisu dati kao predstavnici neke drevne otmene cvivilizacije kako se obično tretiraju na filmu, već je prisutan njihov primitivizam i naivnost. Gaiman i Avary odlično pokazuju da su to ljudi koji su stvarali matrice po kojima mi danas živimo i percipiramo kulturu, i to što se oni tako ponašaju ne proističe iz toga što oni imaju naše stavove, već su oni dokučili da treba da imaju naše stavove.

Naravno, film nije antropološka studija, ali ovaj odnos prema temi se vrlo jasno čita iz raznih gestova likova,

Konačno, sam odnos prema monstrumima, ima neke jako zanimljive karaktristike. Dakle,monstrumi su tretirani kao svakodnevna pojava, neka vrsta prirodne nepogode, koju ljudi pokušavaju da zaleče i vrate nazad u predteističko doba.

Film je izrazito ateistički. Neki junaci su čak i svesni toga da bogovi ne mogu pomoći ljudima ako oni to sami ne urade, i isto tako spremni su da prihvate nova božanstva kako bi rešili sadašnje nedaće.

Konačno, Beowulf je nacista, on negde vrlo spontano shvata sociologiju religije i žali za paganskim danima kada su ratovi bili časniji, pre nego što se zemlja usled hrišćanstva ispunila slabićima, kukanjem i milošću. Beowulfovi stavovi su toliko nazi da to boli, ali isto tako, upravo zbog civilizacijske distance, upravo nema neke jefzine identifikacije sa njim pa se za BEOWULF ne može reći da je nazi film, mada kao i POLAR EXPRESS ima nekih takvih tonova.

Konačno, kako na planu scenarija, tako i na vizuelnom planu, Zemeckis, gaiman i Acary ne beže od humora kojim zaista unapređuju film. Humor proističe iz karaktera i situacija, baš kao u zemeckisovim najboljim filmovima iz osamdesetih.

Zemeckisova ekspertiza u režiranju neočiekivanih i mračno-duhovitih situacija ima svoje mesto čak i u akcionim scenama. U tom smislu treba se setiti uticaja koji su autori kao Tex Avery i Chuck Jones imali na Zemeckisa i koji se javlja na najneočekivanije načine ovde, u potpuno drugačijem vidu animiranog filma.

Kad je o tehnici reč, moram napomenuti da prvih pet minuta filma zaista deluju nepodnošljivo dok se ne privikneš na tehniku kojom je sve rađeno. Moram priznati da sam u toj fazi zaista bio ožalošćen gledajući film i razmišljajući šta je to trebalo Zemeckisu ali sam na kraju filma zaista jako ozbiljno pratio glumačke interpretacije sa ushićenjem.

Dakle, u tehničkom smislu ovo je napredak u odnosu na POLAR EXPRESS, i vrlo je zanimljivo da sam ja jedan od retkih koji se nije upitao zašto sve ovo isto nisu radili live action.

Naime, meni je to jasno. Kompjuterska slika ipak nudi mogućnost da se neke stvari ma koliko banalno zvučalo mistifikuju. Recimo kostimi. U igranom filmu uvek sve spadne na to da ti negde vidiš teksturu tog materijala, suočiš se sa njegovom fizičkom banalnošću dok animacija pruža tu vrstu mistifikacije. To su sve realni objekti koji jako liče na nešto što je stvano, ali je sve taman dovoljno odmaknuto da zadrži taj neki fetišistički naboj.

Naravno, već pokreti kamere su neviđeni i ne bi mogli da se urade dovoljno dobro u live action filmu.

I u tom smislu da li treba sumnjati da je to sve senzacionalno i spektakularno i dinamično preko svake mere. Štaviše, mislim da celo 3D MAX iskustvo može biti i too much pošto j meni ovaj film u 2D bio zaista izuzetno intenzivan.

Važno je napomenuiti da je film vrlo adult-oriented i da deci nije mesto u bioskopu, ma koliko da on liči na bajku i da je animiran. Grendel je zaista gnusan monstrum a nasilje je vrlo brutalno i sugestivno. Brutalni su i odnosi među likovima i to mi se naročito sviđa.

U svakom slučaju, ja sam zaista beskrajno uživao u ovom filmu.

* * * * / * * * *

No comments:

Post a Comment