Tuesday, February 17, 2009

PLANETU BUR

Pogledao sam PLANETU BUR Pavela Klušanceva, čuvenog sovjetskog reditelja SF filmova o putovanjima u svemir. O njemu je pre par godina snimljen i dokumnetarni film koji nisam imao prilike da gledam ali deluje mi izuzetno interesantno.

Klušancev je snimao filmove koji se ne mogu u užem smislu smatrati SF filmovima pošto je u njima naučna fantastika pre svega imala naučnopopularnu dimenziju. Naravno, na osnovu gledanja filma PLANETA BUR sasvim je jasno da Klušancev nije bio opterećen naukom, svakako ne onoliko kao Kubrick kad je radio 2001, međutim isto tako PLANETA BUR je daleko od exploitationa.

Više se radi o fantaziji o putovanju u svemir gde se na Veneri otkrivaju znakovi života koji bi mogao biti i inteligentan, i jako sličan onome na zemlji. Bića koja žive na ovoj planeti su vrlo Harryhausenovska, i mahom su to biljke mesožderi ili dinosaurusi mada na kraju u sceni koju bih najradije poredio sa twist endingom PLANET OF THE APES, pojavljuju se i humanoidni stanovnici Venere.

Ono što je interesantno jeste to da zapravo film ne počiva ni na kakvom sukobu u dramskom smislu. Naravno, Venera je sporadično negostoljubiva planeta, i oko nekih stvari se kosmonauti ne slažu, ali mahom je sve ovo slično putopisu urađenom u hiperstilizovanom izmaštanom svetu. U tom smislu, PLANETA BUR ne donosi u sebi neku tenziju, niti je taj svet koji se prikazuje nešto naročito zanimljiv osim zaista maloj deci i buffovima koje zanima sovjetski SF.

Kad smo već kod buffova, interesantne su nekolike dijaloške kontemplacije o evoluciji i sl. u kojima se jasno čita poruka koju ovaj film šalje deci, a koja je pre svega evolucionistička, naravno, sa ponekim denikenovskim objašnjenjem samog korena života. Naime, ovaj film za širenje života "optužuje" putovanja kroz svemir a staklene šlemove astronauta, opet vrlo denikenovski poredi sa oreolima svetaca. Dakle, PLANETA BUR dolazi iz tog fazona koji i jeste i nije na liniji nauke prihvaćene u SSSRu.

Druga stvar koja je interesantna jeste zaista nesporna sposobnost reditelja da ubedi gledaoca kako se film dešava u nekom drugom svetu. Naime, artificijelnost setova i u enterijeru i eksterijeru je pojačana upotrebom crvenih filtera i film u tom smislu izgleda zaista vrlo distancirano.

Što se specijalnih efekata tiče, ima par scena sa bestežinskim stanjem, iako ruku na srce, u brodovima mahom ima gravitacije, ima par solidnih efekata sa lebdećim vozilom, dok su stvorenja i putovanje kroz svemir krajnje rudimentarni i goofy, i to je još podvučeno time što ovo nije suspense film u kome sad to ima neku horor funkciju nego kako rekoh dosta liči na putopis.

Ipak, iz današnje vizure, to sve deluje i simpatično. PLANETA BUR, na engleski prevedena kao PLANET OF STORMS, poznata je po tome što su scene iz nje semplovane u nekoliko Cormanovih produkcija.

Sovjeti su pored putovanja u svemir, očigledno razvili i svoju školu SF filmova o toj temi koja će najveće priznanje steći sa SOLARISom. U tom smislu je interesantno videti i drugu, pulp stranu te priče.

* * 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment