Joshua Oppenheimer je 2003. godine, na mestu gde će napraviti svoj "zločin", u Indoneziji, vodio radionicu na kojoj su kamere podeljene radnicima sa plantaža da beleže svoju svakodnevicu i probleme i iz toga je kasnije uz njegovu pomoć kao ko-reditelja i montažera sastavljen film THE GLOBALISATION TAPES.
Ovaj dokumentarni rad od sedamdesetak minuta podeljen je na nekoliko poglavlja, i uz sirovost materijala koji su prikupili sami radnici, uz nekoliko deonica sa arhivskim materijalom i vrlo sugestivno postavljenom montažom istorijskog preseka, ponudio je začuđujuće pitku i zaokruženu sliku kolonijalne eksploatacije u Indoneziji, koja se naravno vrlo lako može shvatiti kao recept za mnoga dešavanja u svetu.
Ovo je film o neljudskim uslovima za život i rad među radnicima, na plantažama koje se šire preko svake mere održivosti, ne bi li finansirali autoritarne režime koji maltretiraju svoju populaciju ali su istovremeno potčinjeni bogatim imperijalistima, bilo da su to državni činioci ili čak samo privredni faktori.
Ako imamo u vidu inkluzivnost postupka, Oppenheimer je umnogome uspeo da artikuliše materijal skupljen na terenu u jednu dosta komunikativnu i klasičnu dokumentarnu storiju pre svega informativnog karaktera kojoj ne manjka autentičnosti.
* * * / * * * *
No comments:
Post a Comment