Wednesday, October 23, 2019

THE ART OF SELF-DEFENSE

THE ART OF SELF-DEFENSE Rileya Stearnsa je svojevrsni indie refleks Fincherovog remek-dela FIGHT CLUB. Ovaj film nije toliko maestralan, i daleko je od njegove grandioznosti, oslonjen je na mušičavu indie poetiku koja može biti odbojna, ali na kraju krajeva nije nezanimljiv.

Reč je o komediji koja se drži "povišenog realizma" sa povremenim iskoracima u apsurd. U određenom smislu, THE ART OF SELF-DEFENSE se služi dodžom kao prostorom za istraživanje toksičnog maskuliniteta, slično onome što smo pokušali u JESENI SAMURAJA, samo sa čitavim nizom drugačijih estetskih predznaka u pogledu toga kako bi film trebalo da izgleda i koliko širokoj publici treba da se obrati.

Stearnsov film uspeva da izbegne potonuće u žanrovsku ortodoksiju koju su nudile pojedine situacije i uspeva da ostane stilski konzistentan iako brojne situacije kojima se bavi imaju određene žanrovske recepte po kojima se rade. Stoga, ovaj film pre svega stoji kao komična studija karaktera čak i u scenama kada to nije i kada zalazi u formu trilera.

Eisenberg i Nivola su odlični u glavnim ulogama preplašenog službenika/ žrtve napada i senseija koji ga prima u dodžo. Imogen Poots odlično sparinguje sa njima dvojicom i izlazi na kraj sa likom koji je mogao biti rutinski ali mu je ona dala višeslojnost.

THE ART OF SELF-DEFENSE u izvesnom smislu nastavlja ono što je započeto u OBSERVE AND REPORT Jody Hilla, samo bez ikakve veće ambicije u bioskopima.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment