Monday, October 12, 2015

ICH SEH, ICH SEH

Pogledao sam ICH SEH, ICH SEH Severina Fiale i Veronike Franz. Može biti da sam puno očekivao od ovog filma kome je deo kredibiliteta dao i Ulrich Seidl pomažući svojoj vernoj saradnici da se ostvari kao rediteljka, ali nažalost film mi nije pružio dovoljno.

Ovaj film je sav u postupku kojim nagoveštava svoje namere ali nažalost nije u samoj suprtanci sposoban da ih iznese na videlo. Film kreće sporim i repretitivnim putem vrišteći da je reč o artu, ali plašim se da se neki pravi art tu ne desi, ni po znakovitosti, ni po atmosferi a o višeslojnosti da ne govorimo.

Film vrlo brzo dobija morbidnu dimenziju, i ona služi kao spona sa trećim činom koji odlazi u totalni schlock, ozbiljno kokeitranje sa torture pornom pa i William Castleom u nekim momentima.

Ako je jedna od osnovnih tema ovog filma identitet, autori su za početak mogli da se postaraju da se dva glavna dečaka razlikuju, naročito jer u izvesnim deonicama filma postaje vrlo značajno to da je reč o dve razlitičite osobe, jer ovako gledalac ima teškoće sa identitetom, i to ne likova, već samih glumaca i osoba koje gleda na ekranu.

Na nivou scenarija preveliki akcenat je stavljen na schlocky preokret u završnici, i shodno tome veći deo filma ostaje mučno apstraktan sa odnosima u kojima gledaocu zapravo nije ni važno ko je ko, a i da mu je važno teško da bi uspeo da razluči, niti može da investira svoju pažnju u bilo kog junaka i procenjuje bilo koji odnos koji film simulira ili nagoveštava.

Da li je reč o psihozi dece ili je majka stvarno zamenjena nekom drugom osobom, može biti samo ozbiljna dilema ako nam autor elementarno dozvoli da se identifikujemo sa nekom od dve sukobljene strane. To je ovde, valjda zbog art uvoda izostalo.

Međutim, art uvod je još i mila majka u odnosu na drugu polovinu u kojoj se stvar devalvira u torture porn i kada gledalac shvati da je prvu polovinu vežbao strpljenje a da u drugoj treba da vežba nadu da će se Fialova i Franzova ispostaviti kao novi De Palma. To se naravno do kraja ne desi. Novog De Palme nema, imamo samo ICH SEH, ICH SEH i njegovu sreću da je naišao u trenutku kada je i art house kritici i žanrovcima malo dovoljno da bi bili zadovoljni. 

* * / * * * *

No comments:

Post a Comment