Sunday, September 26, 2010

L'AFFAIRE FAREWELL

Pogledao sam L'AFFAIRE FAREWELL Christiana Cariona, reditelja kme je ovo trebalo da bude prodor u skupi mejnstrim posle uspešnog JOYEUX NOEL. Ovaj film je višestruko zanimljiv, nama pre svega zbog toga što Emir Kusturica vrlo efektno igra naslovnu ulogu, a inače zbog toga što je ovo film o špijunskoj operaciji koja je praktično prelomila Hladni rat. Pretpostavlja se da bi se Hladni rat završio i bez toga, međutim operacija FAREWELL je ubrzala SSSRovu trku u naoružavanmju lišavajući ih agenata koji su ih obaveštavali o realnim kapacitetima Amerike i NATOa. Ono što je još zanimljivije jeste kako je ova operacija dovela do jedne od najspektakularnijih akcija masovnog ubacivanja dezinformacija u SSSR koji je u tome priodu trošio više novca na industrijsku špijunažu nego na vlastitu nauku. Između ostalih, takve akcije dovele su i do čuvene eksplozije gasovoda. nažalost, film se ne bavi tim aspektom ove priče koji je možda još zanimljiviji pošto je zaista doveo do niza apsurnih situacija i remećenja ne samo vojne već i civilne, često prehrambene industrije kroz ubacivanje lažnih informacija o računarima ili hibridnim biljkama.

Sam film se bavi špijunskom dimenzijom izdaje pukovnika KGBa Grigorjeva koji je ovde prikazan kao idealista koji je želeo da se sruši tada aktuelni komunizam koji je došao do granica svojih moći i izgradi novi koji će proisteći iz haosa koji će nastati slomom SSSRa i roditi se iz nove revolucije. Grigorjevljeva procena se još uvek nije ostvarila, ali on i u filmu kaže kako ne očekuje da se to desi za njegovog života. Ipak, ova postavka deluje dosta naivno. Ako imamo u vidu da je Grigoriev baziran na istorijskoj ličnosti, Vladimiru Vetrovu, čija je sudbina paradoksalno još filmičnija ali manje idealistička, to doprinosi pojačanoj naivnosti junakovog ideološkog kreda.

Ipak, Kusturica sa dosta samopouzdanja iznosi tu ulogu i uspeva da dočara u sparingu sa francuskim glumcima da junak dolazi iz druge kulture i da ima drugačiji pogled na svet. Carion se očigledno opredelio da romantizuje Vttorva do maksimuma i u Kusturici je imao odličnog saigrača.

Uplašenog hičkokovskog junaka koji nosi celu zaveru na leđima kao službenik Thomsona u Moskvi, maltene protiv svoje volje, igra Guillaume Canet. Njegova takođe romantična crta delimično je opravdana time što on još uvek nije do kraja iskvaren svetom špijunaže. Canet je na svom standardnom nivou i predstavlja dobru kontratežu Kusturici.

Carion je ovog puita operisao sa velikim budžetom i ambicijama o čemu ne svedoči samo vrlo solidna rekonstrukcija osamdesetih u Moskvi, sprovedena po bivšem SSSRu, skup soundtack čiju okosnicu čini Queen, omiljeni bend sina pukovnika Grigorieva, već i skor koji je pisao Clint Mansell.

Ipak, carionov rukopis je začuđujeće konvencionalan, akademski, bez žara i jasnijeg stilskog opredeljenja. Iako je film nesumnjivo stručno realizovan iz režije se ne prepoznaje tačno stilsko opreeljenje iako imajući u vidu stilizaciju na nivou scenarija, reč je pre svega o špijunskom trileru lecarreovskog tipa, sa dosta osvrta na privatni život junaka.

Ipak, čini se da Carion pokušava da se malo okrene i Donersmarcku, i da u stvari ta blaga doza pretenzije remeti film.

Kap masterstroke na nivou podele izdvaja se Fred Ward u ulozi predsednika Reagana koji sa svojim savetmicima često gleda Fordove filmove (MAN WHO SHOT LIBERTY VALANCE) i evocira uspomenu na to kako je trebalo da glumi kod njega. Ward ga igra na granici karikature ali je ne prelazi.

L'AFFAIRE FAREWELL je svakako obavezna lektira za ljubitelje žanra i zanimljiva fusnota za istoriju našeg filma. Ipak, nekog šireg crossover potencijala ili dobre rekonstrukcije istorije ovde ipak nema.

* * 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment