Dobro je poznata moja fascinacija potonućem broda Estonia i samim tim me je interesovalo da vidim ovaj film, nastao pred desetogodišnjicu tragedije.
Na špici sam zapazio dva zanimljiva detalja. Među producentima potpisana je Mimi Leder a među scenaristima se pominje i autor "ranijeg scenarija". Pojava Mimi Leder na špici, u trenutku kada je ova već veoma etablirano ime američke televizije ali i filma, sugeriše mi da ona ovo možda nije producirala već da je u nekom trenutku trebalo da režira ovaj film.
BALTIC STORM baziran je na priči Jutte Rabe, nemačke novinarke koja je 2000. došla do snimaka olupine i otkrila da na brodu postoje rupe koje liče na posledice eksplozije. Od tada je Jutta Rabe praktično jedna od vodećih zastupnica teorija zavere o potonuću Estonie, koje po svemu sudeći nisu u potpunosti izmišljene barem po liniji okolnosti da se tim brodom nesporno jesu prevozili osetljivi materijali iz Estonije za Zapadnu Evropu.
U svakom slučaju, film jeste režirao brat Mimi Leder, Reuben Leder koji je imao naklonost ka hladnoratovskim temama, s tim što je bitno manje uspešan od nje. Njegova režija je korektna, iako je scenario mahom pekao zanat kao saradnik njihovog oca Paula, na masi B-filmova i kao scenarista raznih serija.
U svakom slučaju, Mimi je dala malo svog zvezdanog praha špici ali film je produkciono relativno klasičan slučaj English-speaking TV materijala snimljenog sa evropskim resursima.
Priča je fikcionalizovana, i umnogome se kreće klasičnom teritorijom cover up trilera. Greta Scacchi i Jurgen Prochnow u glavnim ulogama pokreću stvari u dovoljnoj meri da se sve ovo prati. Film ukupno uzev ipak spada u donji dom conspiracy trilera svog vremena.
Razlog za to je što Jutta Rabe odlazi dosta daleko od onoga što je osnovna tema oko potonuća Estonie pa se dotiče i druge teorije zavere a to je kako je jedan od zapovednika bio na spisku preživelih a onda ipak proglašen mrtvim, što ona ovde razrađuje u smeru da je preživeo i sakriven kako bi se obavio cover up.
Time film u potpunosti gubi dokumentarnu vrednost i postaje jeftina fikcija o jednom istinski enigmatičnom slučaju.
BALTIC STORM na kraju cele priče pojeftinjuje ovu nesreću do nivoa potpunog pulpa, sa sve ex-KGB ubicama koje su za petama protagonista i raznim drugim naivnostima.
Na kraju, Jutta Rabe ne samo da nije napravila film koji s pijetetom prilazi tragediji već ovim i samu sebe diskredituje.
Međutim, mimo toga, ovo je jedan prevaziđen, nevažan film koji bi teško danas našao mesto bilo gde, kao što nije ni onomad odmakao dalje od VHS polica. No, isto tako je efikasan , oslonjen na formule i pitak.
Ipak, iz ovog ostvarenja se mogu izvući bitne lekcije za našu situaciju. Naime, kod nas je sada jaka opsesija filmovima sa "nacionalnom" temom, jednu od njih - Žutu kuću - obradio je reditelj Paul Kampf, dosta opskurnija figura danas od onoga što je bio Reuben Fleder u svoje vreme.
Bilo bi šteta ako bi se taj film pretvorio u BALTIC STORM našeg vremena i na našu temu.
* * / * * * *
No comments:
Post a Comment