Jesper Ganslandt me je kao reditelj zainteresovao kada sam gledao seriju SNABBA CASH pa sam odlučio da ispitam malo kako izgleda njegov solistički opus.
Film APAN je njegovo cenjeno delo i kada sagledam načn na koji je realizovan, nema sumnje da je kritika imala pravo što ga je prihvatila. Ganslandt gaji jedan propulzivni stil u kome u povišeni realizam odlično uklapa elemente naturalizma i sa kamerom koja je stalno u pokretu daje jednu potpuno novu dimenziju prostoru.
U tom pogledu APAN zaslužuje sve pohvale.
Međutim, kako je u suštini reč o filmu stanja, o čoveku koji u toku jednog dana uporedo sa svakodnevicom pokušava da se iznese sa traumom koja mu je promenila život, baš taj element filma meni nije dovoljno bio zanimljiv. U izvesnom smislu mi je čak delovao senzacionalistički, odnosno sa pojedinim elementima ekstremnog kojima je nedostajalo pokriće.
Otud, koga uhvati sama priča, i sam lik na kog se fokusira film može da ima fenomenalno gledalačko iskustvo. Kod mene je to izostalo, pa sam ja onda samim tim ostao uskraćen i ovaj film jedino mogu zanatski da poštujem ali ne i da u njemu uživam.
* * 1/2 / * * * *
No comments:
Post a Comment