Friday, September 21, 2012

BLOOD AND WINE

Reprizirao sam BLOOD AND WINE Boba Rafelsona, jedan od poznih naslova u neo noir ciklusu s početka devedesetih. Ovaj film je uostalom izašao 1996. i to je period u kome Lindu Fiorentino već nasleđuje Jennifer Lopez. Pored U-TURNa ona i ovde ima ulogu fatalne žene, s tim što je kod Rafelsona, ona pasivniji pokretač radnje. Za razliku od Stoneovog klasika koji vrca od provokativnih, često čak i eksperimentalnih rešenja, Rafelson snima moderan ali u suštini klasicistički film, sa sudbinom junaka koja je ironična i rediteljskim postupkom koji je direktan.

Jack Nicholson i Michael Caine u glavnim ulogama svemu daju drugu dimenziju. Sada matorci više nisu žrtve fatalnih žena već ljudi koje aktiviraju fatalne žene. Naravno, rafelson ne propušta da pokrene i tu vrstu konflikta između Nicholsonovog lika i njegovog posinka kog igra Stephen Dorff ali mladi je ovde samo prepreka ali ne i presudni činilac. U tom smislu, dakle Rafelson svoju generaciju vraća u igru zamenjujući njenu tradiconalnu ulogu u noiru.

Naravno, face poput njih dvojice bez ikakvih problema čine da se ovaj zapravo rutinski neo noir izdvoji, pružaju mu i šarm i produbljenost, ne samo na planu karaktera već i u kontekstu žanra - Nicholson je ostvario antologijski nastup u POSTMAN ALWAYS RINGS TWICE kod istog reditelja a Caine je u više navrata, recimo u GAMBITu igrao safecrackere.

Na novo gledanje BLOOD AND WINE mi se više dopao nego prvi put, u vreme premijere ili tu negde.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment