Sunday, October 10, 2010

PIRANHA

Pogledao sam Ajin PIRANHA rimejk, u 2D varijanti, i moram reći da je to najneslavniji mogući završetak njegove ionako neslavne holivuske karijere. Ako je neki reditelj imao otvorena vrata Holivuda i kinematografije uopšte onda je to bio on, debitovao je kao klinac, već mu je drugi film bio odličan i zapažen a onda je u Holivudu snimio tri rimejka, dva mlaka i jedan potpuno uvredljiv. Uvredljivi je upravo PIRANHA, film koji je spinovan kao da je critic-proof, zaboravljajući da nijedan film ipak nije critic-proof.

Nije critic-proof zato što ova PIRANHA nije dobra u onome što želi da bude jer tome istovremeno prilazi bez duha i u grču da isporuči što više.

Prilazi bez duha jer je Aja snimio film o likovima koje ne voli, kojih se gadi, među kojima su pozitivci kliše koliko i neki levi epizodista koji ni ne mora da se razrađuje jer ionako služi kao topovsko meso. U ovakvom filmu ja ne očekujem karaktere, daleko od toga, ali očekujem barem personality actore koji će mi isporučiti svoju personu sa kojom mogu da komuniciram jer, suočimo se sa tim, pirane napadaju u hordama, svakako ne mogu da se identifikujem sa njima a Aja iako je Francuz nije Haneke pa da mu se filmski izraz bazira na distanci u odnosu na likove.

S druge strane, grč se oseća u tome što Aja pokušava da film natrpa stvarima za koje misli da su kao nekakvi aduti, te imamo cameo uloge Richarda Dreyfusa ili Christopher Llloyda koje uspore ionako monoton film koji pokušava da pojačanim tempom reši probleme svog ritma, stotinama smrti od kojih su neke zabavne, ali su objektivno jedino one situacije koje su pravi set-piece i punokrvna scena već viđne u Harlinovom DEEP BLUE SEA (opsada u kuhinji, bekstvo preko konopca, završni jump scare sa velikom piranom).

Ostatak filma provodimo trpeći faulove poput prvih dvadesetak minuta u kojima prolazimo kroz agoniju postavljanja situacije i likova iako znamo zašto smo došli i šta nas čeka. Slažem se da svaki creature feature to mora da ima, ali, danas treba biti majstor pa to uraditi kako treba. Čak i sa naizgled sniženim kriterijumima kao što su oni koje Aja priželjkuje za ovaj film, PIRANHA nije rad majstora a nažalost Aja ne shvata koliko je zapravo komplikovana forma koje se poduhvatio.

Naime, često najbanalnije žanrovske forme predstavljaju najveći izazov. Da bi napravio pirane zaista ozbiljnom i uverljivom pretnjom, reditelj mora da bude velemajstor inscenacije a da bi to sve nadogradio likovima koji iole komuniciraju i to u tako naizgled infantilizovanoj formi mora biti možda i veštiji majstor od pola Sundance favorita jer on ima manje prostora da ponudi likove publici i da ih ona kupi.

Uostalom zar se nije ispostavilo da su reditelji retkih remek-dela ovog tipa kasnije dokazali da su jako ozbiljni reditelji?

Čak i Dante koji je tu najmanje dogurao danas stoji kao jedna veličina, čovek koji je obeležio jednu deceniju jako važnim i zapamćenim filmovima, radeći unutar žanra koji ima veliku produkciju a gotovo da nema filmova koji dobacuju do onoga što je on snimio.

U tom smislu, ono što je meni najproblematičnije jeste glorifikacija Ajinog let's get stupid fazona jer nažalost on ne poziva na glupost kao neko ko je iznad toga već kao neko ko je nažalost na tom nivou.

Golotinja i krvoproliće njegovog filma su obezvređeni na svim nivoima jer su toliko besmisleni da gledalac otupi na tu vrstu senzacija. Golotinja je potpuno deerotizovana a nasilje je potpuno neubedljivo, tako da su efekti ženskih tela i Nicotero-Berger maske obezvređeni lošom predigrom

Da PIRANHA nije party time najbolje govori sam prikaz partijanja u filmu u kome se žurka svodi na masu prezrivo kastovanih ljudi koji se robotski pomeraju u svakom kadru koji se njima bavi dok traje zabava a kad kene masakr u seriji krajnje distanciranih, informativno zabaleženih smrti. Scene zabave nude samo teskobu i to bi bilo u redu ako smatramo da je Ajin ideološki koncept osuda zabave & razvrata (što on u osnovi naravno jeste), ali ne, ne samo da je njegov film maloumna zabava i isključivo se tako može tumačiti već je i potpuno bespredmetno osuđivati zabavu tako što nećeš prikazati apsolutno nijedan detalj koji će gledaoca barem malo zavesti u tom smislu, da bi kažnjavanje greha kasnije bilo efektnije.

No comments:

Post a Comment