Saturday, July 6, 2019

SLY

SLY popularnog ali i kontroverznog iranskog reditelja Kamala Tabrizija može da se ubroji i političke parodije o "bivšim" liderima koje su se pojavile prošle godine - uz LORO Paola Sorrentina ili VICE Adama McKaya. Tabrizi dosta hrabro ismeva Ahmadinedžada, doduše bez direktnog navođenja njegovog imena, ali kroz jasnu aluziju.

Glavni junak Tabrizijeve priče je bezveznjaković koji je još od fakulteta nekakav aktivista, neuspešan i oportun. Sada pokušava da nekako uđe u političku stranku i ne uspeva ali kada igrom slučaja u pokušaju da izazove paniku poviče da je u jednoj koncertnoj sali bomba a onda bomba i eksplodira, dobija oreol proroka i jedna od stranaka nalazi interes da ga gura na izborima.

Isprva uspeva da privuče simpatije naroda oportunizmom i demagogijom, ali i nekim zapravo uznemirujućim istininama tipa "pretvori kulturni problem u bezbednosni" (ovo bi se dopalo Jeleni Trivan) da bi na kraju ušao u klinč sa nekim moćnijim ljudima iz nomenklature i dobio zabranu kandidovanja od Čuvara revolucije.

Sličnu sudbinu imao je Ahmadinedžad s tim što je on bio predsednik, da bi danas bio u situaciji da ga Čuvari revolucije verovatno neće sertifikovati za izlazak na izbore.

Tabrizijev junak nikada ne dogura do mesta predsednika, ali njegov oportunizam u potrazi za strankom ali i za pečatom Čuvara revolucije da može da se kandiduje čini ovaj film vrlo zanimljivim i provokativnim.

Egzekucija je potpuno na nivou neke evropske, recimo italijanske, komedije. SLY dakle nije film koji se uklapa u iranski slow cinema, single-take stil i u tom pogledu je potpuno vesternizovan što mu nimalo ne smeta, čak mu daje i izvesni crossover potencijal. Doduše, ako je stil ipak nešto više od niza formalnih postupaka onda bi neko zlonameran mogao reći da je kroz pozapadnjenje i odmak od "iranskih stilema" ovaj film pokazao svoje neautentično, neiransko lice.

* * 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment