Wednesday, July 3, 2013

WORLD WAR Z

WORLD WAR Z je mogao da bude prekretnica u istoriji žanra i mislim da imamo sreće što nije. Naime, ovaj film od 200 miliona dolara o zombijima, da je zaista onoliko dobar koliko bi trebalo da bude oteo bi zombije sirotinji, entizijastama i budalama širom sveta koje ovaj podžanr još uvek vide kao put za afirmaciju. Zombiji su tema nekih sjajnih i nekih groznih filmova, ali su se još uvek zadržali kao zlatni standard niskobudžetne produkcije uprkos nekolikim intruzijama visokobudžetnog i high profile filmmakinga. Doduše, u poslednje vreme postoji tendencija da se zombiji sve više apropriraju u ambicioznijem holivudskom filmu, da se komodifikuju za najširu publiku, čak i da se njihova mitologija mutira u nekim potpuno neočekivanim pravcima.

Da je WORLD WAR Z pun pogodak, on bi sigurno podigaos tandarde zombi filma, možda i do tačke da jeftiniji filmovi na ovu temu nemaju šta da traže, kako oni koji su jeftini zbog budžeta, tako i oni koji su jeftini na planu ideja. Međutim, uprkos impresivnoj fizičkoj produkciji, pristojnim mada ne briljantnim efektima, WORLD WAR Z ostaje nedopustiv u čitavom nizu slojeva koji su zapostavljeni ili realizovani na pogrešan način.

WORLD WAR Z je koncipiran kao jedna salata od scena, grozničavi akcioni košmar smešten u okolnosti zombi apokalipse. Međutim, razvoj lika i priče je toliko diskontinuiran da mnoge kompjuterske igre sa sličnom epizodičnom strukturom imaju veću koherentnost. U fokusu nije toliko sama priča koliko glavni junak, ali putanja tog glavnog junaka je pravolinijska, sa nekakvim zaokruživanjem koje kao da se desilo u nekom drugom filmu.

Kao što je već opšet poznato, WORLD WAR Z je inicijalno imao drugačiju završnicu. I deo sa ukrcavanjem u avion u Jeruslaimu je zapravo prelomna tačka od koje je film iznova sniman. Sada, ta završnica deluje kao drugi film. Likovi se drugačije ponašaju, dramaturgija se menja, iz jednog kumulativnog pristupa gomilanja utisaka odjednom maltene dolazimo u televizijski film, čak i filmske glumce zamenjuju televizijski glumci u sporednim ulogama i onda se tu junak i priča razreše.

Ne mogu da kažem da je taj "drugi film" per se slabiji nego onaj osnovni ali definitivno jeste drugačiji i strukturalno remeti utisak. Naime, umesto spektakularne završnice koja bi logično proisticala iz spektakularnog građenja dotadašnje "priče", finale je prilično low key i tu se film inače baziran na visceralnom iskustvu dosta "izduva".

No, zanimljivo je da su na filmu kao DPa potpisali Bena Seresina iako je Robert Richardson snimao glavninu. Seresin je došao tek na dosnimavanje a Richardson je navodno bio nezadovoljan konverzijom u 3D. Ja sam gledao običnu 2D projekciju ali kako čujem ljudi se žale na 3D projekciju.

Poznat sam kao neko kome glupost u filmovima ne samo da ne smeta već mi čak i prija. Međutim, WORLD WAR Z je prepun gluposti koje nisu na nivou filma od 200 miliona dolara. Prosto znamo šta je glupost od 200 miliona. Ovaj film nudi gluposti za film od 2 miliona, dakle, u gluposti nije ekstravagantan već šupalj i besmislice deluju više kao previdi nego kao autorova mašta koja se otela kontroli. Ovi problemi postoje i na nivou celine i na nivou detalja, na nivou priče i na nivou pojedinačnih scena, ali su tako raspoređeni da opterećuju i devalviraju ceo film.

WORLD WAR Z je očigledno pretrpeo znatne intervencije u montaži čim je bilo i dosnimavanja. Otud mi se čini da možda ova forma i na nivou ritma nije ono što je Marc Forster izvorno zamislio, ali da je na kraju prevagnula želja da se izmontira brz i pitak film i u tome su uspeli. Možda je duža i sporija verzija odgovarala na neka pitanja koja su ostala otvorena u ovoj varijanti ali čini mi se da ni znatno duža verzija ne bi fundamentalno popravila film i samim tim, dobro smo prošli.

Krvi gotovo da nema, ugrizi su dati informativno mahom u nekim shaky cam intervencijama, više se očitavaju na licima žrtava nego na mestima ugriza tako da film svoju visceralnost više crpi iz dinamične akcije nego iz telesnosti junaka i monstruma. To je takođe jedan od aduta koji preostaju jeftinijim filmovima o zombijima.

Roman Maxa Brooksa je ovde potpisan na špici bez većeg razloga. Naime, ne samo da nije ponovljena struktura romana koja nije filmićna nego ni neki od fundamentalnih koncepata kojima se roman bavi nisu iskorišćeni izuzev par detalja, tipa da se narod sklanja na severu jer se tamo zombiji sporije kreću. Sve ostalo je izmenjeno tako da ovaj film uopšte nije adaptacija tog litetarnog dela a njime nije čak ni ozbiljnije inspirisan. No, ako film pomogne afirmaciji knjige koja nije ništa naročito ali jeste ponudila malo drugačiji pogled na temu, eto bar neke koristi.

WORLD WAR Z je pitak i šupalj spektakl koji je na blagajnama uspeo da se izbori sa lošim publicitetom koji ga je pratio ali nije uspeo da savlada unutrašnje probleme.

* * 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment