Friday, February 23, 2018

ДОВЛАТОВ

ДОВЛАТОВ Alekseja Germana Mlađeg je verovatno najpitkiji film u karijeri ovog reditelja, pa ipak ne može se reći da je u njemu izdao svoju poetiku. I dalje su tu dugi mizan-kadrovi, spontanost u glumačkoj igri nasuprot visokoj estetizaciji - kako u pogledu svetla i produkcionog dizajna tako i u pogledu stilizacije dijaloga, ali ovde imamo posla sa istinitom pričom koja je zanimljiva i na svoj način dinamična uprkos Germanovim stilemama.

Milan Marić igra Sergeja Dovlatova na istinski ubedljiv način i kao što sam Dovlatov kao naslovni lik dominira filmom, tako i Marić dominira ekranom a to nije jednostavno ako imamo u vidu da se u ovom filmu Brodski pojavljuje kao jedan od junaka a Danila Kozlovski kao jedan od glumaca.

Germanov film se fokusira na jedan isečak iz Dovlatovljevog života koji ilustruje njegovu svakodnevicu, porodične i prijateljske odnose, ali pre svega objašnjava skupu cenu neprihvatanja vladajućih umetničkih paradigmi u tadašnjem SSSRu što je i rezultiralo time da tek pred preranu smrt, Dovlatovljev rad dopre do ruskih čitalaca.

Sukob umetnika i režima je totalni, oni su nepomirljivi iako tu čak nije po sredi neki konkretan politiki povod. U Germanovom filmu taj sukob je prikazan kao nepomirljivi sudar dva pogleda na svet u kome ni jedna ni druga strana nisu mogle da se prilagode. Apologete sovjetskog režima bi mogle da kažu kako se ne prikazuje upliv "tamizdata" i uopšte zapadnog faktora u rad i afirmaciju disidenata, odnosno koliko su takve stvari olakšavale njihov život, ali German nudi dosta ubedljivu sliku jednog mesta na kome gledaoci ipak ne bi rado živeli.

ДОВЛАТОВ je ozbiljno ostvarenje jedne ozbiljne kinematografije pa samim tim je još važnije za naš film što je Milan Marić jedan od stubova takvog ostvarenja.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment