Thursday, November 29, 2018

BODIED

BODIED je film koji pripada vrlo osetljivom podžanru rep-komedije sa kojim imamo iskustva preko 30 godina ali ona nisu uvek baš bila povoljna. Međutim, BODIED se ispostavlja kao višeslojno ostvarenje, ne samo u pogledu toga kako obrađuje temu koje se dotakao već i po tome na koji način stoji u širem kontekstu hip-hop filma.

Naime, Eminem je svoj veliki proboj i ulazak u okvire elitne kulture obeležio filmom 8 MILE u kome je napravio fikcionalizovanu verziju svoje životne priče kao rap battlera iz white trash miljea koji je uspeo da dođe do uspeha. On je svoju priću produbio dajući joj socijalnu dimenziju, analizirajući svoje porodične okolnosti itd.

8 MILE uprkos solidnoj režiji Curtisa Hansona, ozbiljnom scenariju Scotta Silvera i opštem prestige picture karakteru, nije uspeo da me ubedi. Međutim, iz ove vizure, Eminem se u njemu snašao, pokazao i ostavio trag na filmu.

BODIED je međutim bitno interesantniji projekat, upravo za razumevanje Eminema kao prekaljenog battlera koji je izgradio karijeru baveći se politički nekorektnim repom koji se sadržao elemente mizoginije, homofobije itd.

Uprkos tome što se BODIEDu može dati više primedaba u pogledu filmskog izraza nego 8 MILEu, čini mi se da je ovaj film mnogo bolje objasnio ne samo umetničku već i psihološku dimenziju onoga što Eminem radi. U filmskom pogledu, rekao bih da Joseph Kahn, inače prekaljeni reditelj spotova ni iz trećeg puta nije uspeo da se snađe kao filmmaker, ali to ovog puta nije toliko presudno. Naime, Kahn ovde snima film koji ima svoj unutrašnji ritam ali ima i rap battle scene koje su svet za sebe i imaju svoj ritam, ta dva ritma ne uspeva da usaglasi, i onda u mnogim situacijama stvari deluju artificijelno.

Zašto to nije prevelika smetanja? Pa pre svega zato što film ima ogroman satirični kvalitet. Naime, glavni junak je eminemovska figura kog inače maestralno igra Calum Worthy, koja dolazi iz white privilege miljea “akademije” i ulazi u rap battle svet kako bi napisao svoj akademski rad.

Calum Worthy se izuzetno snalazi kao mladi PhD koji kreće da betluje i postaje ovisnik od battlea jer samo u njemu uspeva da se potpuno oslobodi ali i da oktrije svoju mračnu stranu i izgovori sve ono što je u njegovom politički korektrnom svetu nezamislivo.

Ovaj film u mnogo čemu nije dobar, kad je reč o vođenju priče, ali u intelektualnom, značenjskom, pa i psihološkom pogledu izuetno je zanimljiv jer pokazuje mehanizam funkcionisanja raznih “ventila” za izbacivanje nagomilanih frustracija i suočavanje sa tabuima.

Otud BODIED govori o betlanju ali zapravo govori i o socijalnim mrežama, internet forumima itd. U tom pogledu, ovaj film maltene kao da jeste esej koji je ispisao neko, ako ne o Eminemu a onda o ventilima za ispoljavanje savremenog čoveka.

Kahn i scenarista Alex Larsen prikazuju junake koji vode politički korektne živote ali žele da ispoljavaju svoje inhibirane misli negde. Dakle, niko od njih se u praksi ne bavi nečim političkim nekorektnim. S druge strane, jako dobro se šale sa inkvizitorskim karakterom političke korektnosti u akademiji ali i inače, i to je vrlo efektan segment filma. Manje zastupljena ali prisutna je i ironija prema filmskoj formi, zakonima dramaturgije itd.

BODIED je film koji uprkos mnogim manama u narativnom i ritmićkom pogledu uspeva da se nametne kao jedno od interesantnijih ostvaenja ove sezone. Svakako da je interesovanje za rep ili barem modernu pop kulturu nužno da bi se ovo delo ispratilo, ali ko ga ima, svakako treba da ga pogleda.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment