Saturday, November 19, 2016

PRIDE AND GLORY

Reprizirao sam PRIDE AND GLORY Gavina O'Connora i moram priznati da mi je bolje legao nego prvi put zato što sam sada bolje prihvatio kraj koji mi je inicijalno bio efektan sam za sebe ali ipak nekonzistentan u odnosu na ostatak filma. Sada mi je kraj imao više smisla i proisticao je iz dotadašnje radnje, a manje mi je smetala jaka sličnost sa završnicom TRAINING DAYa.

PRIDE AND GLORY je pokušaj Gavina O'Connora da snimi njujoršku policijsku sagu po uzoru na one koje je snimao Sidney Lumet, reditelj koji ima neočekivano jak uticaj na čitavu generaciju savremenih autora "muških filmova", od Ayera do Afflecka. O'Connor u tu lumetovsku strukturu unosi specifičan indie vibe, pre svega dosta vibrantan, realističan prikaz situacija i ambijenata, sa dosta pokreta i dosta pozicije kamere, i njima evocira realizam savremenog indie filma.

Međutim, u kadru se dešavaju old school stvari. Ed Norton u glavnoj ulozi je potpuni old school method acting, a to se naravno širi u koncentričnim krugovima oko njega, na Noaha Emmericha i Colina Farrella. Potpuno je jasno da je deo ove energije Colin preneo u drugu sezonu TRUE DETECTIVEa i njegov Jimmy Egan (vrlo karakteristično ime) predstavlja jednog od živopisnijih crooked copova na filmu u poslednjih desetak godina.

Grad Njujork je tretiran kao zaseban lik i fotografija Declana Quinna čini jako mnogo da različiti ambijenti, od prigradskih kuća, preko geto solitera do državnih zgrada dobiju svoju specifičnu atmosferu. Scenario je po priči braće O'Connor pisao Joe Carnahan, jedan od neprežaljenih talenata policijskog fima koji je nažalost pošao potpuno drugim putem od onog koji je obećavao filmom NARC. Ovo je Carnahanov bljesak lucidnosti u okvirima onoga što se od njega očekivalo, ali evidentno je da je ovo šou Gavina O'Connora i da je on uprkos mnogo sporijem startu na kraju uspeo da dođe tamo gde je krenuo.

Pa ipak, nemoguće je ne osetiti izvesnu nostalgiju prema Carnahanu i njegovom protraćenom potencijalu tokom gledanja ovog filma. Ono što je paradoks jeste da New Line, prema kome takođe osećam nostalgiju, na kraju maltene nije ni pustio ovaj film u bioskope i PRIDE AND GLORY spada u red prvih žrtava holivudskog "odustajanja" od "ozbiljnog" filma osim ako nije prestige picture. Međutim, ovom filmu apsolutno ništa ne fali i jedan je od onih koji su preskočili bioskope samo zbog procene isplativosti.

Ipak, vreme radi za ovaj film i u njemu je sakupljena dovoljno eminentna ekipa da će ga publika preko ovog ili onog učesnika.

* * * 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment