1980. godine su izašla dva filma koja je Sidney J. Furie napustio kao reditelj. NIGHT OF THE JUGGLER je sva je prilika režirao više i odmenio ga je prevashodno televizijski reditelj Robert Butler, a JAZZ SINGER je režirao manje i zamenio ga je Richard Fleischer.
Na JUGGLERu je Furie napustio snimanje jer je James Brolin zadobio povredu na snimanju i ono je prekinuto i on se prosto otisnuo dalje, stekavši veoma možnog neprijatelja u tom procesu, tada ipak još uvek u usponu - Arnolda Kopelsona, kasnije veoma moćnog producenta. Drugačiji slučaj je bio na JAZZ SINGERu gde je Furie prepravljao scenario do tačke da se nije znalo šta se snima i šta se zbiva. I njega nije napustio nego je otpušten.
U svakom slučaju, NIGHT OF THE JUGGLER je ekranizacija romana Williama P. McGiverna, i Furie je ovde radio sa doajenom Victorom Kemperom za kamerom, tako da je svemu dao neophodnu vibrantnost jer McGivernov roman je predložak za film potere.
Dakle, JUGGLER je visceralna stvar - iako se u filmu vrlo malo bitnih stvari dešava noću, i ne dešava se sve u jednoj noći, pa je naslov malo misleading. U njemu psihopata koji želi da se osveti moćnom građevinskom magnatu greškom otima ćerku penzionisanog detektiva koji je napustio službu zbog korupcije koju nije tolerisao i ubrzo se sve pretvara u poteru jednog odmetnutog ex-pandura i psihopate koji je oteo dete i vodi je po njujorškim slumovima.
James Brolin je folksy ali i začudno urban kao bivši detektiv koji je sada kamiondžija, ali ne samo da nije izgubio osećaj lovca nego ga je i obogatio apsolutnom nebrigom za bilo kakve procedure.
Uvodna potera kada Brolinov lik pokušava da spreči otmicu je izvanredna, produkciono raskošna i vešto izvedena, uz maksimalno korišćenje njujorških lokacija.
U ovom filmu iz 1980. od te potere pa nadalje malu ali bitnu ulogu striptizete igra poznata porno glumica i aktivistkinja Sharon Mitchell koja je među prvima krenula da se pojavljuje u malim ulogama u mejsntrim filmovima, i koja nas je zadužila nekim od antologijskih porn spoofova osamdesetih među kojima bih izdvojio lični favorit EVERY WHICH WAY SHE CAN, u kom ima upečatljivu scenu sa šibedahom, a po samom naslovu ne treba potceniti ni LOAD WARRIOR koji je imao dva dela.
Film je u suštini baziran na dva osnovna lika i na gradu koji se raspada, i na sporednjacima koji mahom doprinose a ne smetaju. Uvodna potera diže letvicu visoko, i možda je film potom ni ne dostigne ali nikada zapravo ne padne ispod adekvatnog tonusa. Ovo je vrsta filma u kom se nižu set pieceovi i tempo se drži, i Furie odnosno Butler se u tome izvanredno snalaze.
JUGGLER nije veliki film, iako je imao siegelovsku priču i pokušaj friedkinovske izvedbe. Međutim, ni Siegela ni Friedkina na kraju priče nije osramotio. Pokazao je da Furie i Butler sigurno stoje na ramenima divova.
* * * / * * * *
No comments:
Post a Comment