U sklopu industrijske špijunaže pogledao sam film CORACOES SUJOS Vicentea Amorima, film za koji je gotovo neverovatno da je ispao tako loše.
Film govori o brazilskoj koloniji Japanaca, koja je inače izuzetno velika i koja je i dovela do vrlo prisnih odnosa dva naroda. Elem, u Drugom svetskom ratu, Brazil je bio najznačajnija južnoamerička država koja se uključila na strani Saveznika, slala trupe itd.
Japanci su u Brazilu već živeli izolovano u svojoj zajednici, a tokom rata za raziku od SAD gde su bili internirani, ta izolacija se samo pojačala i javili su se razni pritisci na zajednicu.
Kada se rat završio, ova izolovana zajednica je delom odbila da poveruje da je Japan kapitulirao i da se Car predstavio kao čovek tako da je unutar nje krenula da se stvara podela na rodoljube i izdajnike, a pomalo da radi i katana prema onima koji su priznavali poraz.
Imati film o ljudima koji ne znaju ili ne priznaju ili ne prihvataju da je rat gotov i kreću da tradicionalnim mačevima ubijaju svoje neistomišljenike, kako god da ga snimiš ne može biti loš.
Vicente Amorim je u tome uspeo.
Događaju su trajali godinu-dve posle rata i nažalost iz nekog razloga ovaj film izgleda kao da je snimljen u to vreme. Kadriranje je kruto, montaža je povremeno nenamerno smešna u svojoj naivnosti. Kolor koji vuče na neku sepiju izgleda kao neki flešbek u jugoslovenskom muzičkom spotu.
Priča je nejasna, spora i nažalost dosadna, a kad se dođe do onoga što smo mislili da je tema, tada gledaocima već odavno nije ni do čega.
Teško je ipak ne pogledati ovaj film, naprosto tema je ekskluzivna ali razočarao me je baš duboko.
* 1/2 / * * * *
No comments:
Post a Comment