Thursday, January 30, 2014

SIN NOMBRE

Tragom vrlo vibrantne serije TRUE DETECTIVE odlučio sam da se pobliže upoznam sa cenjenim debijem njenog reditelja Cary Joji Fukunage SIN NOMBRE. Ovaj film je bio jako hvaljen u vreme izlaska ali mi je promakao. Reč je o vrlo zanimljivo koncipiranoj drami, sa elementima posutolovnog filma, road movieja i krimića. Fukunaga rekonstruiše vrlo zanimljiv i do sada, u ovoj formi neviđen svet meksičkih bandi i honduraške sirotinje koja preko Meksika, trpeći razne muke i poniženja pokušava da se dokopa SAD. U tom vrlo autentičnom miljeu, smešta jednu jednostavnu arhetipsku priču o prepoznavanju i platonskom vezivanju mladog bandita u bekstvu i devojke koja pokušava da stigne do SAD.

Jednostavnost priče i njena utemeljenost u starim dramskim postavkama u određenom smislu odudara od visokoestetizovanog naturalizma kojim se Fukunaga bavi na vizuelnom planu, međutim, do kraja filma on uspeva da opravda ovo opredeljenje. SIN NOMBRE počinje kao film čiji je cilj da iznenadi ali do kraja uspeva da svoje aduta upravo bazira na anticipaciji ishoda priče. Otud linearnost ovog narativa nije greška već postupak koji se pokazao kao rizik ali se i isplatio.

Fukunagu očigledno intrigiraju vizuelna ekspresija modernog kova i mitski narativi iz klasike, i spada među reditelje koji unose taj pristup stvarima u savremeni film, kao što je recimo Denis Villeneuve. Ipak, čini mi se da understatement i situacije koje se rešavaju ćutanjem Fukunagi bolje idu od ruke nego njemu.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment