Monday, December 14, 2009

NINE MILES DOWN

Mislim da čovek shvati da ga je ozbiljno pregazilo vreme onda kada počne da se raduje filmu koji zajedno potpisuju Anthony Waller i Everett De Roche kao da je reč o nečemu istinski značajnom. Realno gledano, De Roche kao ozploitation scenarista još i ima neku staru slavu, ali Waller je jedan od neprežaljenih talenata koji posle izuzetnog filma MUTE WITNESS zaista nije uspeo da realizuje potencijal koji je nagovestio, pre svega u prvoj deonici ovog filma i spada među one neverwas reditelje koji se povremeno pojave. Činjenica da je posle MUTE WITNESSa, Waller radio studio film dokazuje da on nije samo zajednička halucinacija Ace Radivojevića i mene, ali isto tako, teško je bilo kome danas argumentovati kako i zašto je on važan.

U svakom slučaju, Waller i De Roche su napisali Wallerov come back film NINE MILES DOWN. Defuiniciju come back treba uzeti krajnje uslovno pošto bi povratak podrazumevao da je Waller pre toga negde bio. Međutim, na neki DTV način, Waller se jeste vratio, i snimio je uz De Rocheovu pomoć jedan prilično autorski DTV horor koji ne pokušava da bude generic kopija skupljeg/aktuelnog filma (iako po mnogim elementima jeste generic i jeste kopija ali na autorskoj liniji).

Everett De Roche celoj priči daje svedenost i jednostavnost koja je krasila njegove ozploitation klasike, naročito one koje je radio sa Richardom Franklinom, a to je baziranje priče na malom broju likova, izolovanim lokacijama i uvođenje halucinacija kao okosnice pripovedanja. U tom smislu NINE MILES DOWN je sveden pročišćen film sa dva lika čiji odnosi se otimaju kontroli usled serije gadnih halucinacija.

Setting izmeštene istraživačke stanice u pustinji donosi malo atmosfere THINGa, a sama scenografija je znatno bolja nego inače u DTV filmovima. Waller očigledno bira pravu veličinu projekta koju može da istera na dostupnom budžetu. Međutim, uprkos svedenosti priče na dva lika i obilju scena u kojima su likovi sami, suočeni sa vlastitim demonima, De Roche i Waller čine da sve bude vrlo dinamično i priča se vrlo efikasno razvija.

U tom smislu, Waller i De Roche pre svega kao scenaristi, iako se NINE MILES DOWN ne može smatrati sad nekim naročito inovativnim scenarijem , pokazuju vrlo dobro old school postavku, snalažljivost koja evocira uspomenu na uspele filmove iz osamdesetih, vezanih ne samo za De Rochea nego i imena poput Tom Hollanda (koji je zapravo posle De Rochea i preutzeo Richarda Franklina).

U smislu egzekucije, Waller se vraća svojim set-piece sekvencama koje su obeležile MUTE WITNESS i ima nekoliko svojih tipičnih depalmijanskih zahvata sa dugim pokretima kamere, odrazima u ogledalu i ostalim trikovima koje je nasledio od starog majstora. Nažalost, ovo je DTV film i upravo mu nedostaju oni neki detalji koji bi tom postupku dali punokrvnost. Da li je problem u miksu tona (koja je najčešća karakteristika po kojoj se prepoznaje B-film) ili u nekimd etaljima rekvizite ili scenografije, ali u svakom slučaju Wallerovi rediteljski zahvati look like the real thing, ali to ipak nekako nisu.

Headliner filma, što je verovatno omogućilo nastanak ovog naslova, ali mu je verovatno i jedan od hendikep je Adrian Paul. Bivši Highlander očigledno još uvek ima fanbazu negde i još uvek može da headlinuje film. I on zaista čini sve što može, međutim, isto tako daje filmu nepogrešivi DTV utisak. Sa Paulom sparinguje Kate Nauta koju znamo po ulozi raskalašne asasinke Lole u TRANSPORTERu 2 Louisa Letteriera. Ni ona baš nije vrhunska karakterna glumica, te među njima nema disbalansa. Sigurno je da bi film bio znatno efektniji da je ljudski faktor na ekranu bio prilagođeniji temi i snažniji na nivou razvoja karaktera.

U svakom slučaju, NINE MILES DOWN je film koji nastavlja pozitivan trend u svetu DTVa i nagoveštava kako se u ovoj produkciji dešavaju stvari koje je Will uporedio sa previranjima na američkoj televiziji početkom veka. U krajnjem skoru, dobro je da se Waller vratio sa interesantnim, "autorskim" hororom i proizveo naslov koji ima smisla.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment