SANYANGEUI SIGAN iliti TIME TO HUNT Sung-hyun Yoona je jedan od najhajpovanijih južnokorejskih filmova 2020. godine. Prikazan je u Berlinu, na festivalu, potom je usledila bitka sa sales agentima koji su ga hteli za bioskope što je i dogovoreno da bi u sred pandemije COVID-19 otišao na Netflix.
A u osnovi, ovo je jedan za južnokorejske standarde mediokritetski krimić. Govori o Južnoj Koreji bliske budućnosti koju je pogodila recesija, i u kojoj trojica momaka sa margine odlućuju da izvrše pljačku kako bi započeli mali biznis.
Nažalost, okolnosti te bliske budućnosti se ne razlikuju u većoj meri od nekih tipičnih situacija koje junake inače, pa i u korejskom filmu nateraju na pljačku. A sama je pljačke je jedna od onih “pokradimo kriminalce oni nas neće prijaviti” stituacija koja naravno ubrze eskalira u borbu sa mnogo opasnijim protivnikom od policije.
Iskeno, muka mi je od takvih zapleta u bilo kojoj kinematografiji osim ako nisu urađeni vrhunski, a TIME TO HUNT naprosto ne dobacuje do visokog južnokorejskog standarda na koji smo navikli.
Naročito, u post-PARASITE svetu postaje osetljivo hajpovati južnokorejskim film pošto postoji veoma velika šansa da je publika videla bolji. I to se u slućaju TIME TO HUNT itekako oseća.
* * / * * * *
No comments:
Post a Comment