Saturday, February 1, 2020

THE TURNING

THE TURNING Florie Sigismondi je film koji na mnogo nivoa pogrešno prilazi klasiku Henry Jamesa. Nema tu nagoveštaja, diskretnih zahvata, sutpilno neobičnih događja koji postaju sve zlokobniji. Naprotiv, ovo je film koji je profilisan kao holivudski exploitation bez ikakvih dilema da li treba da se obrati omladini koja inače gleda Blumhouse.

Ako gledalac ostane uz film posle svega ovoga - A NE KAŽEM DA JE LAKO - ono što dobija jeste jedan vrlo solidan grungy ghost slasher smešten u američkom manoru u kom Floria Sigismondi oživljava svet u kom je Kurt Cobain pucao sebi u glavu, sa adekvatno grungy junakinjom u izvedbi Mackenzie Davis, solidnom decom glumcima, među kojima je Finn Wolfhard iz STRANGER THINGS.

Mackenzie Davis nije Nicole Kidman, ali ima nešto svoje, neki butchy aspekt koji Kidmanica nije imala, i ona uspeva da iznese ovaj film kao glumica, pa sad iako je u seriji neuspeha, ovde bar ima šta da pokaže stručnoj javnosti i definitivno se potvrdi kao neko ko zaslužuje mesto na velikom ekranu.

Floria Sigismondi nema neku horor imaginaciju ali isto tako nema ni potrošenost i rutinerstvo žanrovskih specijalista, tako da ono što ona donosi jeste blisko potrebama ekranizovanja Jamesa - naime, koliko god da je skript prekaljenih B-horordžija Chada i Coreya Hayesa apsolutno formulaičan, ona ga snima kao da se takva priča radi prvi put. Iz iskustva u radu na muzičkim klipovima i reklamama donosi bogatstvo art direkcije, sadržajnost slike, korišćenje svakog elementa koji se našao pred kamerom, a rekao bih da je u nekim aspektima rediteljka i istinski zainteresovana za svoje junake.

Tako da Mackenzie Davis koja se izborila sa teškim zadatkom, klincima koji su odlični, sjajno izabranom glavnom i sporednim lokacijama i relativno malim arsenalom žanrovskih začina jer ovde ipak imamo posla sa par duhova, Sigismondi je napravila pošten posao.

Ukop THE TURNINGa od strane kritike po meni dolazi iz disproporcije u očekivanjama. Naprosto, tehnički ovo jeste Spielbergova produkcija Jamesovog klasika, ali suštinski ovo je ipak Blumhouse, i onaj ko ide očekujući Henryja Jamesa našeg vremena nema čemu da se nada.

Ali ko uspe da se prebaci na drugi kanal i gleda jedan mali repertoarski scary movie, može dobro da se provede.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment