Sunday, January 27, 2013

PLATILLOS VOLANTES

Pogledao sam PLATILLOS VOLANTES Oscara Aibara, crnohumornu istinitu priču o dvojici NLO entuzijasta u danima poznog frankizma. Aibar se ovde kreće linijom Alexa De La Iglesije iz pozne faze, zapravo anticipirajući je. De La Iglesijin odnos prema frankizmu je mnogo angažovaniji i groteksniji, Aibar je u tom pogledu uverljiviji, pokazuje birokratizovanost i učmalost jednog umornog društva koje je zrelo za promenu.

U suštini, upravo ta učmalost i podstiče dvojicu usamljenih, frustriranih ljudi da se ozbiljno posvete NLO-fenomenima i na određeni način izađu u fokus globalne pažnje, ubeđeni da im vanzemaljci, slično filmu THE DAY THE EARTH STOOD STILL donose poruku mira i žele da organizuju pregovore između supersila.

Aibar na početku filma insistira na tome da je film baziran na istinitoj priči i zvaničnim dokumentima, i zapravo, osim par ekscentričnosti nijedan od događaja suštinski ne deluje nemoguće. Međutim, način na koji su ti događaji prikazani, na tragu De La Iglesije, sa dosta apsurdnog humora, groteske i sporadične stilizacije čini da PLATILLOS VOLANTES od početka do kraja deluje kao vrlo efektna fikcija. Tome je sigurno doprineo i De La Iglesijin stalni scenarista Jorge Guerricaechevarria.

I posle ovog filma iz 2003. godine Aibar je ostao u senci što samo govori o snazi španske kinematografije čija je produkcija dovoljno jaka da jedan ovako solidan film ne izbacuje u prvi plan.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment