Saturday, April 30, 2011

HALL PASS

Pogledao sam HALL PASS Braće Farrelly. Sa ovim filmom, oni su se konačno vratili uspešnoj i konzistentno smešnoj komediji od koje su odlutali još od svog najvećeg uspeha THERE'S SOMETHING ABOUT MARY. Tokom tog lutanja, bilo je jasno da naizmenično pokušavaju da ožive svoj stari stil što im nije baš išlo od ruke, a isto tako nisu se nalazili ni u aproprijaciji tuđih stilova. Međutim, u HALL PASSu oni uspevaju da uspešno apropriraju Judd Apatowa, i prave kopiju njegovih relationship komedija, sa svojim pečatima tu i tamo, i u određenom smislu popunjavaju prazninu koju je stvorilo Juddovo lutanje.

HALL PASS međutim uspeva da bude vrlo efektan i da se nadoveže na naslove poput WEDDING CRASHERSa i KNOCKED UPa sa jednim ipak novim pogledom na okolnosti jer se ova dva tek pobočno bave ljudima koji su u braku i spadaju u domen onih komedija čija je konvencija da se završe brakom. Naravno, komedija kao konzervativni žanr čini da se HALL PASS takođe završava brakom, odnosno izlečenom verzijom već uspostavljenog formalnog odnosa

Owen Wilson i Jason Sudeikis su dorasli da iznesu ovu komediju, sigurno zahvaljujući otvorenosti publike prema novim komičarima nastalom u post-HANGOVER klimi. Wilson nije nov ali nije ni sasvim uspostavljen kao solo leading man. Ipak, u ovom filmu uspeva da dobro iznese taj zadatak.

U vizuelnom smislu, isto može da se prepozna uticaj HANGOVERa kao ozbiljno realizovane komedije koja pokušava da funkcioniše u rediteljskom smislu i izvan humora i fokusa na elementarne detalje.

Sa ovakvim, uslovno rečeno, kambekom, teško je ponovo upisati Farrellyjeve na mesto koje su zauzimali, jer ovaj film nije autorski kao njihovi raniji projekti ali je zato zaista dobar.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment