Saturday, July 12, 2008

SAVAGE STREETS

U protekla dva dana sam se opredelio sa bizarni američki exploitation.

Prvo sam pogledao SAVAGE STREETS Danny Steinmanna, courtesy of Ginger.

Pre svega, ovaj film me je upoznao sa radom jednog exoploitation reditelja koga ranije nisam susretao. I o kome IMDB biografija kaže sledeće:

Writer/director/producer Danny Steinmann is the son of noted East Coast art collector Herbert R. Steinmann. Danny made his debut as both writer and director with the funky 70s hardcore porno picture "High Rise," on which he used the alias Danny Stone. Steinmann was a production associate on Arthur Hiller's "The Man in the Glass Booth" and served as an associate producer on the offbeat Gene Roddenberry made-for-TV supernatural fright feature "Spectre." In addition, Danny headed a production company in Puerto Rico which made TV commercials for such companies as House of Pancakes, Chase Manhattan Bank, and Wesson Oil. Danny directed and co-wrote the perverse psycho horror winner "The Unseen." Dissatisfied with the final finished version of this particular movie, Steinmann attributed his directorial credit to the pseudonym Peter Foleg. He followed this film with the terrifically trashy teen exploitation action/revenge thriller doozy "Savage Streets." Steinmann hit the relative big time with the mean-spirited slice'n'dice sequel "Friday the 13th: A New Beginning." Although the movie was a financial success, the production of the picture was very troubled and hence proved to be Danny Steinmann's cinematic swan song. He was announced as the director for a proposed sequel to the notorious "Last House on the Left," but alas this project never came to be.

Ne čudi što je hittovao relative big time sa FRIDAYom zato što je u SAVAGE STREETS pokazao da je vrlo komptentan exploitation reditelj. Reč je o vrlo jednostavnom, naivnom ali energičnom i nepretencioznom revenge trileru u kome se Linda Blair sveti bandi koja je silovala njenu gluvonemu sestru i ubila trudnu drugaricu.

Iako postoje razni stepeni nasilnosti vngeance filmova, i sam SAVAGE STREETS niej pri samom vrhu, činjenica je da nudi prilično hardcore jednostavnost, za koju je zaslužan i Steinmann koji tačno zna kako da sprovede minimalistički rediteljski koncept ranih osamdesetih i učini da ovaj film uprkos niskom budžetu liči na kompetentan theatrical film.

Goofiness 80s settinga, sa sve Lindom Blair i momcima u kožnim prslucima samo doprinosti sveopštoj fetišističkoj atmosferi ovog filma koji pored Steinmannove energične režije, pumpa i himnični skor John D'Andree i Michael Lloyda.

* * 1/2 / * * * *

Zatim sam pogledao VICE Raul Inglisa, courtesy of Ginger, film posvećen pokojnom Chris Pennu koji su za sebe producirali Michael Madsen i Daryl Hannah.

Od poznatijih imena u filmu se pojavljuju i reper Kurupt i Mykelti Williamson.

Reč je o tipu filma koji bi Madsenu trebalo savršeno da leži, ellroyevskoj priči o korumpiranim pandurima koju smo u mnogo boljem izdanju ove sezone već vieli u odličnom i vrlo sličnom filmu STREET KINGS.

Međutim, u ovoj interpretaciji, scenario nije toliko dobar i kako film odmiče postaje artificijelan.

Ipak, postoji vrlo zanimljiv rediteljski koncept u kome je film realizovan. Naime, fiol je slikao Andrzej Sekula, poljski snimartelj koji je koketirao sa režijom, između ostalog radeći i Madsenov vehicle FAIT ACCOMPLI, koga u mejnstrimu drži samo rad sa Nimrodom Antalom, uprkos sjajnim ranijim naslovima poput PULP FICTION. Sekula snima ovaj film vrlo slično kadriranju koje je doneo Michael Mann u MIAMI VICE, dakle sa vrlo odsečno raspoređenim pozicijama kamere, dosta mizanscena, bez previše krupnih planova, i jednim pseudorealizmom koji ni ne pokušava da bude "nevidljivo montiran". Nažalost, za razliku od MIAMI VICE, ovde ta fotka nije ni dovoljno procesuirana, tako da film liči na srpske naslove sniamne na DVu poput 1 NA 1 i sl.

Takvo kadriranje je meni čak i simpatično i daje neki alter look filmu, i osvežavajuće je videti Madsena kako igra u filmu koji se ne pretvara da je skup, već naprostiv, insistira na svom underground poreklu.

Ipak, takva kamera otvara i mogućnost vrlo teatralne glume, pokušaja da se glumi spontanost u sceni koja se pretvara u ponavljanje replika i tu film gubi na snazi.

Stoga, VICE je zanimljiv dodatak hiperproduktivnoj Madsenovoj filmografiji i redak slučaj u poslednje vreme da njegovi fanovi relativno bez stida mogu da ga gledaju. Ipak, izuzev hardcore fanova, nemam obraza da ikome preporučim ovaj naslov.

* * / * * * *

No comments:

Post a Comment