LES VOLEURS DE LA NUIT je Fullerova ekranizacija romana Oliviera Beera, snimljena kao svojevrsna refleksija francuskog Novog talasa već dosta pozne 1983. godine.
Ovo nije jedini film koji je Fuller snimio kada je otišao u Francusku, gde ga cene kao autora više nego u Americi, ali za razliku od STREET OF NO RETURN koji je ipak simulirao američki film, ovo je u potpunosti francuski film.
Bobby DiCicco igra francusko-američkog neuspelog čelistu koji na birou za nezaposlene upoznaje podjednako nezadovoljnu devojku koju igra Veronique Jannot. Besni na sistem odlučuju da se osvete zaposlenima iz biroa i igrom slučaja kada jedan od njih strada, policija kreće da ih goni kao ubice iako su potpuno nedužni.
Fuller je snimio ovaj film sa izvrsnom ekipom, dovoljno je reći da ga je slikao Philippe Rousselot koji je kasnije pokazao šta zna i u američkom filmu, i uz svo dužno poštovanje prema uzorima, među kojima je recimo i Claude Chabrol koji igra jednu od sporednih uloga, kada Fuller da gas, film dobije američku mišićavost kakvu novotalasovski fanovi njegovog rada ipak nikada nisu postizali.
U tom pogledu ovo je zanimljiv slučaj da uzor u izvesnom smislu želi da se nadoveže na nešto što su stvorili njegovi poštovaoci, mada sasvim sigurno ne i epigoni. I rezultat je interesantan, jer baš u tim tačkama gde Fuller ipak ne može da postigne njihovu artificijelnosti i da pobegne od svoje visceralnosti i sirovosti, potvrđuje se teorija autora koja se prelamala i kroz primer Sama Fullera.
1983. godine bilo je prekasno za ovu vrstu filma, tako da on ne samo da nije ostavio značajniji trag nego ni u vreme izlaska nije naročito dobro prihvaćen. To je delom nepravedno jer ovo je pristojan film čija je svrha pomalo nejasna ali mu je umetnička namera lako čitljiva.
* * / * * * *
No comments:
Post a Comment