Donosi neka maštovita rešenja u izvedbi pojedinih scena i ukupno uzev dobro izgleda, a na nivou priče načinje neke zanimljive motive.
Međutim, glumačka podela prosto nije dovoljno snažna, a ni diferencirana da iznese priču koja se prevashodno bavi pitanjem identiteta.
Otud, rekao bih da je Gottlieb ovde pokazao neke veštine, ali da je u nekim ipak ostao nedorečen - možda na nivou produkcije, možda na nivou znanja.
Već je u svom scenarističkom radu BOTTOM OF THE WORLD pokazao sklonost ka jednoj od onih lynchovskih estetika, koje za razliku od njegove nesputane logike sna, ipak imaju neku mehaniku. Taj film je dobro počinjao ali je kasnije lutao, uprkos dobroj glumačkoj podeli. Naravno, taj film je tek delimično Gottliebovo delo.
U njegovom rediteljskom i scenarističkom ostvarenju, film je vrlo precizno konstruisan. Nikada nema dilemu kuda ide, i ne deluje kao da luta, međutim, vrlo često nisam bio siguran da li je to pravi put, a povremeno sam imao i teškoće da razjasnim šta tačno gledam jer su likovi postajali podjednako zbunjeni kao ja.
Otud, čekam Gottliebov sledeći film u kom će imati dve, uslovno rečeno, zvezde u glavnim ulogama, harizmatične ljude i serija, i tu očekujem da će "sve da dođe na svoje mesto".
Ovde priča govori o bračnom paru čiji je sin ubijen tokom home invasiona i onda ga oni kloniraju sa ciljem da shvate ko je ubica.
Premisa je uvrnuta, jer praktično imamo film o tome da ljudi kloniraju ubicu svog sina praveći se da sebi prave "zamenu" za dete ne bi li shvatili u koga će izrasti i onda naći tog.
Premisa je odlična, može se reći da je potencijalno i mindblowing, samo ovde se on desio više kod autora pre izvođenja dela, nego u samoj posledici na gledaoce.
Otud, OXALIS je film za koji olako možemo reći da je slab, ali vredi uložiti napor da se pogleda zbog onoga što je u njemu perspektivno.
* * / * * * *
No comments:
Post a Comment