Saturday, March 29, 2014

OPERATION CROSS EAGLES

Koproducentska uloga firme Triglav Film, čini mi se, nudi mogućnost da film OPERATION CROSS EAGLES, rediteljski debi i "jedinu režiju" poznatog američkog glumca Richarda Contea na neki način ubrojimo u jugoslovensku kinematografiju. Reč je o američkoj koprodukciji koja je evidentno namenjena tamošnjem tržištu.

OPERATION CROSS EAGLES je manje-više nastao u istom produkcionom aranžmanu kao ratni akcijaši Časlava Damjanovića, samo ovoga puta uopšte nema nekih većih jugoslovenskih obeležja na polju priče. Rory Calhoun i Richard Conte igraju američke komandose koji izvode operaciju u Istri sa idejom da spreče Nemce da dođu do podataka o njihovoj invaziji na Balkan (svako ko iole zna istoriju, zna i kako će se ovaj zaplet razrešiti).

Ono što je zanimljivo jeste da Časlav Damjanović u svojoj biografiji za ovaj film kaže, "Са Ричард Контеом и Рори Калхуном режирао амерички филм Операција Укрштени орлови по америчком сценарију"

Američki scenario je nesporan, po ideji producenta Ike Panajotovića napisao ga je Vincent Fotre, scenarista kog sam već pominjao u povodu Damjanovićevog filma BOMBA U 10 I 10, zanimljivog po svom Red Scare angažmanu. Međutim, na špici, doduše očekivano derutne kopije ovog filma od 82 minuta, nigde se ne pominje Damjanović. Naravno, možda bi se na nekoj očuuvanijoj špici mogao javiti u ulozi pomoćnika režije i sl. ali na ovoj ga nema. U svakom slučaju već uvodna scena sa lucidnim uglovima kamere i inventivnim rešenjima u akcionim segmentima i odlična upotreba lokacije, uz dobar deo ekipe ponovljen iz filma BOMBA U 10 I 10 sugeriše da je Damjanović itekako bio umešan u ovaj film i da je sasvim moguće on bio tu da iz senke "pokriva" Contea koji je želeo rediteljski potpis iz sujete ili interesa.

Nažalost, OPERATION CROSS EAGLES nema snagu i autorski pečat Damjanovićevih drugih filmova, i ovde je on očigledno, da ne kažem eventualno samo pozajmio svoju kompetenciju da pokuša da izvuče nešto iz prilično slabog i konfuznog scenarija.

Ovaj film je bolje realizovan nego što je postavljen u konfuznom scenariju koji vrvi od rupa u zapletu, proizvoljnosti i nesposobnosti da stvori ikakav konzistentan pripovedački koncept. Naravno, apsurdno je porediti ta dva filma ali je varijacija na identičnu temu mnogo bolje urađena iste godine u filmu WHERE EAGLES DARE.

Ipak ako se i dalje vodimo pretpostavkom da je Damjanović zapravo snimio ovaj film a Conte ga potpisao, onda možemo da kažemo da ima nekoliko njegovih obeležja. Pre svega zanimljivo su postavljeni likovi okupatora, sa sve Radom Đuričin koja igra oficirku nemačke mornarice i Reljom Bašićem koji igra proaktivnog nemačkog mornaričkog oficira. Naravno, Rada je zanimljivija kao eksces, a Relja nije ni blizu svoje antologijske role iz Krvavčevog MOSTa. Ali, tu svakako ima pečata koji su uspeli da izdvoje ovaj film.

Zahvaljujući Damjanovićevoj, ili već nečijoj, kreativnosti u kadriranju, a tu ne bih zanemario ni sjajnog DPa Nenada Jovičića kao faktor, i odličnim lokacijama u okolini Trsta i Pirana, i samom piranskom studiju, ovaj podnošljiv exploitation film ipak odskače od sličnih radova kakve je recimo potpisivao Umberto Lenzi u Italiji.

U ovom filmu ima nekakvog lokalnog pokreta otpora ali bez ideoloških odrednica iako tu gotovo nema sumnje da su po sredi morali biti partizani.

* * / * * * *

No comments:

Post a Comment