Tuesday, March 15, 2011

THE RED STUFF

Pogledao sam THE RED STUFF Eda De Boera. Nažalost, tema je znatno veća od De Boera koji je previše mali da bi je obuhvatio. Sovjetski svemirski program tek treba da dobije ozbiljan film, i za sada je bolje osloniti se na Discovery emisije.

Pre svega, zanimljivo je koliko De Boer živi u iluziji da je demistifikovao sovjetski svemirski program time što je snimio skromne penzionerske domove prvih kosmonauta, a ne shvata da mu zapravo svaki od njih priča istu priču na maltene isti način (čak i tužna pesma Nevernih Beba putuje na sto načina) i da za ceo film zapravo nije saznao ništa novo osim malo modifikovane reprodukcije zvaničnog narativa.

Zvanični narativ sam po sebi ima smisla da je THE RED STUFf istorijski precizniji već ovde radi De Boerovog jednog i po rediteljskog rešenja odlazi u jednu impresionističku dimenziju, slično CINEMA KOMUNISTU, mešajući babe i žabe, romantične agitovke o kosmonautima sa odlomcima iz Peljevinovog OMON RA itd.

Naravno, tema je živa klana-nedoklana, pa i ovakva, ona i dalje impresionira i sama po sebi nudi neke zanimljive uvide.

Recimo, ceo odnos prema vizuelnom identitetu putovanja u kosmos u kome je NASA prednjačila, sa dizajnom detalja, oznaka na raketama, odeći, raznih sitnica za svaku misiju, dok je SSSR stvari više držao u jednom dosta efikasnom, asketskom maniru kad je reč o samom terenu, dočim je kasniji kult ličnosti stvaran sa monumentalnim stilizovanim skulpturama koje su davale superherojsku dimenziju kosmonautima.

Međutim, ti neki zanimljivi uvidi zaista ne proističu iz De Boerovog rediteljskog postupka, niti on ima svest o tim detaljima.

* * 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment