Wednesday, March 12, 2008

CRNA MARIJA

Sinoć smo Kunac i ja pogledali film CRNA MARIJA Milana Živkovća.

Reč je o prilično slabom, ali istovremeno vrlo uniktanom filmu za našu kinematografiju koji zbog nekih od svojih glumaca ima priličnu istorijsku vrednost.

Unikatnost ovog filma je u tome što govori o hemiji unutar rokenrol benda i fokusira se na tu temu, što ranije u našoj kinematografiji nije bio slučaj, i nije se dešavalo u toj meri. Doduše, iako je kasnije bilo filmova koji se bave radom rok bendova, retko koji film se isključlivo bavio time.

CRNA MARIJA je u tom smislu jedinstven slučaj. isto tako, moglo bi se reći da CRNA MARIJA spada u tu vrlo neobičnu liniju srpskih filmova o diskografskoj industriji među kojima se nalaze i NOŽ, ŠPIJUN NA ŠTIKLAMA, SLATKO OD SNOVA i A3, i u toj grupi spada u one koji idealizuju srpsku diskografsku industriju i čine da ona više liči na Ameriku nego SFRJ.

U ovom filmu imamo bend čiji vođa, već umoran i potrošen umire, i grupa mora da isporuči novi album, pritisnuta rokovima i unutrašnjim tenzijama. teško je reći koji bend je paralela ovoj grupi. Van Gogh tada nije postojao, možda bi paralela bilo Bijelo Dugme, recimo, mada više liči na neki imaginarni bend nastao po američkom filmskom uzoru. Sudbinu benda pratimo po priči izdavača koji objašnjavaju da su ranije radili za drugu kuću pa su onda prešli kod njih. Takav bidding war bi bio svojstven narodnjacima u SFRJ.

Ono što je muzički problem filma jeste slab skor Srđana Jula, sa kojim je još u vreme snimanja Milan Mladenović imao veliki problem. Otud on kao svoju pesmu svira obradu NOVCA U RUKAMA. Problem tog skora nije samo u problematičnom kvalitetu pesama već i u tome što iz pesama nije jasno kada je bend o kome govori film bio dobar, kada je propao, i kada se ponovo obnovio. Sve pesme zvuče vrlo slično, a nijedna ne nosi u sebi neki veći umetnički kredibilitet od prethodne.

Isto tako same scene snimanja albuma su prepune jednolične svirke koja očigledno nema veze sa pripovedanjem i izražavanjem karaktera kroz muziku.

Glumačka podela je naročito dekadentan segment filma. Naime, u glavnoj podeli, nema 10cm zdrave vene. Tu su Sonja Savić i Bane Vidaković koji zavide mrtvima, njima sličan Igor Pervić, zatim pokojni Milan Mladenović i Goran Čavajda-Čavke. Onako gadna pajdomanska ekipa.

Bane Vidaković je legitiman u ulozi upornog, u suštini dobroćudnog sleazy menadžera.

Milan Mladenović glumi loše, ali ima neku vrstu personalityja, tako da i on, doduše jedva dobija prelaznu ocenu.

Ipak, Sonja je negledljiva. To je stvarno strašno. Ko je nju proglasio sex simbolom, to zaista ne mogu da razumem. Očigledno je na srpskom filmu dovoljna volja da se skineš da bi postao sex simbol.

Inače, na konceru I ROKERI SU LJUDI koji ima humanitarni karakter, nastupa sarajevska grupa Valentino. To sve naravno daje filmu još više estetske i ideološke konfuzije u rokenrol aspektu.

Inače, prvobitno je Sonjinu ulogu trebalo da igra Jasmina Ranković. Međutim, nije htela da se skida te je sklonjena.

* 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment