Sunday, March 3, 2013

MASTER AND COMMANDER: THE FAR SIDE OF THE WORLD

Nisam ranije gledao MASTER AND COMMANDER: THE FAR SIDE OF THE WORLD Petera Weira, i svakako, šteta je što sam ga propustio u bioskopu pošto je ovo jedan od filmova u kojima su aduti više vezani za atmosferu i uzbudljive prizore na velikom ekranu, nego za priču, i ta vrsta grandiozne fizičke produkcije podrazumeva bioskop i kolektivno iskustvo.

U tom pogledu, Weir je vrlo bezobrazno ekranizovao roman Patricka O'Briana i akcenat je upravo stavio na atmosferu i situaciju u kojoj su se junaci našli, suočeni sa opasnostima, trvenjima i uzbudljivim ambijentima. Na nivou zapleta ovaj dvočasovni film je kriajnje rudimentaran i svodi se na poteru između dva broda i iskušenja sa kojima se suočava posada HMS Invincible.

Za razliku od GALLIPOLIja u kome ispod naslaga nacionalističkog žara i preispitivanja pozicije učesnika u ratu iz vizure muškosti i iskušenja pred koja se stavlja, ali na kraju sve ipak rezultira snažnom antiratnom porukom, MASTER AND COMMANDER je čista "dečačka pustolovina", prikazuje užase rata ali pre svega konstatujući da je to tako bilo i uspeva da izgradi čitav niz herojskih figura unutar miljea koji je u međuvremenu kroz niz priča osuđen zbog svoje klasne stratifikacije, aristokratske okoštalosti i sl. Weir u svom filmu ne zanemaruje nijednu od tih kontradikcija, surovosti, imanentne naivnosti i primitivizma ali sve to čini prihvatljivim. Ta specifična sposobnost da se spoji gotovo pa realistički prikaz neprihvatljivih okolnosti, a da se ništa od toga ne osudi je vrlo specifičan rediteljski postupak. Mnogi filmovi koji su smešteni u takve periode u istoriji pokušavaju da prikažu herojstvo junaka kroz umekšavanje i fetišizaciju društvenih okolnosti.

Naravno, to je dokaz i superiorne glume Russella Crowea, paule Bettanyja i jamesa D'Arcyja koji su su uspeli da odbrane svoje likove oficira iako im Weirova želja da prikaže atmosferu unutar cele posade sa dosta digresija od glavnih likova sigurno nije mnogo pomogla u tome.

DP Russell Boyd i Peter Weir potvrđuju da su Australijanci velemajstori u snimanju priča koje su smeštene u spektakularne prirodne ambijente, i u širem smislu, ove Weir nastavlja sa svojom linijom holivudskog klasicizma koju je zapravo najviše razvio radeći na filmovima THE YEAR OF LIVING DANGEROUSLY i GALLIPOLI, praktično izvan Holivuda, lagano se profilišući kao suptilni reditelj holivudskog mejnstrima, s tim što ovde nema nikakvog ideološkog angažmana. No, ako je sama forma u izvesnom smislu sugestija ideologije, onda je MASTER AND COMMANDER dosta subverzivan primerak jer ta vrsta klasicizma 2003. godine nije mogla da se sretne u američkom filmu.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment