Saturday, October 4, 2008

THE CRIMSON KIMONO

Pogledao sam minorni triler Samuela Fullera THE CRIMSON KIMONO, courtesy of Kunac.

U ovom simpatičnom noiru poprilično asimetrične strukture, tačno možemo videti po čemu je Fuller bio genre-bender. On se unutar detektivske priče smeštene u Mali Tokio, nažalost nimalo sličan onom iz Mark L. Lesterovog filma, mnogo više bavi ljubavnim trouglom između dvojice detektiva i svedokinje, odnosno pozicijom etničkih Japanaca u američkom društvu.

Detektivska intriga je gurnuta u dugi plan i junaci joj se, zajedno sa rediteljem sporadično posvećuju. Međutim, u tom smislu, CRIMSON KIMONO je upravo i zanimljiv zato što nam nudi prilku da vidimo mladog Fullera u punom melodramskom modeu, sa grandioznim motivom zabranjene ljubavi u koju su umešana i pitanja lojalnosti i rasnih odnosa.

Kad je o rasnim odnosima reč, CRIMSON KIMONO se otvoreno bavi pacifikacijom odnosa između mejnstrim bele Amerike i Japanaca koji su, kao što znamo, bili dosta šikanirani za vreme rata, setimo se Parkerovog filma na temu logora za Japance. Fuller prikazuje lojalnu japansku zajednicu čiji mladići stradaju za američku zastavu u Koreji, i pokušavaju da pomire svoje tradicije sa američkim običajima.

Naravno, jasno je da Fuller u ovoj fazi još uvek nije bio tako veliki majstor da može da svoj genre-bending dovede do nivoa istinskog kvaliteta. CRIMSON KIMONO je stoga pre zanimljiv nego istinski kvalitetan film. Međutim za ljubitelje žanra predstavlja bitnu fusnotu.

* * 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment