Sunday, June 29, 2008

KAD APOLIPSISA

Pogledao sam KAD APOLIPSISA Vadima Šmeljeva, courtesy of Ginger.

Ovaj film je bio bez titlova, međutim na svu sreću imam prijatelja koji je u jednom periodu bio zaveo neku profesorku ruskog tako da je zavljajući pillow talku savladao neke osnove, pa sam ovaj filma gledao sa njim.

Međutim, i da nije bilo njegove ekspertize, ovo je film koji se lako razume. Reč je o ruskom pokušaju da se snimi globe-trotting international akcioni triler na tragu naslova kao što su serija o Bourneu ili PEACEMAKER. U konkretnom slucaju mesovita arapsko-internacionalna organizacija postavlja cetiri ili pet atomskih bombi u svetske metropole i planira da ih aktivira. Međutim, kod za aktiviranje je sakriven kod grupe raznih ljudi širom Evrope i Azije.

Junak koji treba to da reši je čulna agentica FSB (da, žena je junak, iako je Holivud u principu opet skeptičan prema ženama headlinerima akcionih filmova, očigledno Rusi nisu) koja je neka mešavina Lare Croft i Charly Baltimore koja se ne libi da na smenu primenjuje svoje borilačke veštine i ženske atribute. Inače, agenticu igra jedna besramno fuckable hottie.

Njen protivnik je Francuz koga igra Vincent Perez koji se posle neuspeha u Holivudu odlučio da svoju sreću okuša u Rusiji.

Globetrotting avantura je snimljena prilično raskošno, i vidi se da je ekipa imala uslove da putuje na razna mesta što reditelj Šmeljev besramno showoffuje.

Kad je reč o akcionim scenama, one su iznenađujuće dobre. To još uvek nije nivo najboljeg holoivudskog A-filma, ali je jako blizu tog nivoa. Jedan od problema je sporadično loša scenografija, i njen problem nije u budžetu već u samoj realizaciji. Đavo se krije u detaljima i jedna od stvari po kojima se B-film poznaje pored tona jeste i scenografija. U ovom filmu prosto ima deonica u kojima samo malo fali da sve bude zaokruženo ka vrhunski A-projekat.

Kad je o samoj inscenaciji reč, Šmeljev nije na nivou vrhunskih akcionih reditelja, upravo zbog toga što u njegovim akcionim scenama nema minucioznih detalja, karakternih vinjeta i sl. Međutim, na nivou hardvera i šire slike, Šmeljev apsolutno zna šta radi, i KOD APOKALIPSISA je u evropskim okvirima relevantan akcioni triler, kada se uporedi sa stvarima koje na tu temu isporučuju Francuzi i drugi.

Ono što je vrlo zanimljivo jeste da je KOD bez kompleksa koncipiran kao odgovor na američke filmove u svakom smislu. Iako su mnogi npr. Bessonovi akcijaši rip-offovi američkih ali na neki način pokušavaju da budu i sveži barem na nivou tehnika borbe i sl. KOD je apsolutno fokusiran na to bude ruski odgovor na američke filmove, i da se služi istim tehnikama. To mu u izvesnim momentima daje neku vrstu inferiornosti pošto na tržištu na kome sa ovakvim filmovima dominiraju Ameri ne nudi ništa novo, a Francuzi upravo na bazi “novog” nalaze svoje mesto. Međutim, s druge strane, u mnogim aspektima KOD zapravo manje zaostaje od Amera nego Francuzi.

Konačno, zanimljiv je i koncept kulturne hegemonije. Kao što u američkom filmu, svi govore engleski, tako i ovde, svi govore ruski, kojoj god naciji da pripadaju. To je mnogo dobra for a koja jeste na granici kempa ali s druge strane pokazuje koliko smo se mi kao gledaoci američkog filma navikli na kemp druge vrste.

KOD je zanimljiv film. Šteta je što ne vidim neku perspektivu da se pojavi kod nas u bioskopima gde bi možda kao curio bio čak i gledan pošto akcioni film ima svoju redovnu publiku.

* * ½ / * * * *

No comments:

Post a Comment