Iz klasičnog ciklusa od sedam noir filma koji potpisuje Anthony Mann, iako je on i pre toga snimao ponešto tog žanra, RAW DEAL se smatra jednim od najcenjenih naslova.
I zbilja, na nivou psihološke postavke, ovo je izuzetno zanimljiv film sa jako potentnim odnosima. Imamo glavnog junaka koji beži iz zatvora da bi uzeo nešto što je njegovo i vole ga dve žene, jedna s kojom je duže i koja mu pomaže da pomogne i druga s kojom se upoznao tokom suđenja i koju praktično otima da mu pomogne u bekstvu. Nasuprot sebi ima gangstera sa kojim se zamerio i do koga mora da dođe ali to ne znači da ni glavni junak nije ipak bitno mračniji od nekoga koga bismo nazvali antiherojem.
U tom pogledu, RAW DEAL je film bez klasičnog pozitivca i u njemu je samo oteta junakinja neko ko zapravo nije iz nekog razloga spreman na sve, bilo da je to osveta i želja da se izvuče od robije kod glavnog junaka, bilo da je to bezuslovna ljubav njegove partnerke.
U tom pogledu, RAW DEAL je psihološki vrlo kompleksan i po karakteru odnosa među junacima transgresivan film.
Izveden je klasicistički, mannovski efikasno ali bez one sirovosti i realizma koji ga karakterišu u, ako ne najboljim, a ono meni najdražim izdanjima.
RAW DEAL nije arhaičan u izvedbi ali jeste starinski film, što je okvir koji je Mann tako uspešno probijao.
U tom pogledu, neki drugi naslovi iz noir sedmorke kao što su BORDER INCIDENT, T-MEN i SIDE STREET su meni draži, ali s druge strane RAW DEAL je u psihološkom pogledu najintrigantniji i najtransgresivniji.
* * * / * * * *
No comments:
Post a Comment