RESIDENT EVIL: WELCOME TO RACCOON CITY Johannesa Robertsa se ispostavio kao privremeni reboot ovog filmskog serijala.
Kada je Paul WS Anderson zaključio svoj mandat, iza nas je ostao meni lično jedna od dražih toliko dugotrajnih franšiza, a svakako možda i najdraža koja je bazirana na igri, iako je sam Anderson dosta brzo napustio mnoge od postulata konkretnog gejming ostvarenja.
Međutim, Anderson je reditelj koji ima dosta gejmerskog postupka u svom rukopisu tako da je njegov film i kad se odmakao od izvorne igre bio poprilično gejmerski formiran.
Johannes Roberts je još jedan britanski kadar koji se nametnuo sporadično zanimljivim naslovima ali drugačjijm od Andersona. Dok je Anderson pravio high polish filmove, s visokim dizajnom i tehno-pristupom, Roberts se bavio domišljatim niže budžetiranim hororima. I svakako nije baš imao niz uspeha kao Anderson pre dolaska u ovo.
Ono što je Roberts snimio sporadično je uspešno ali je uglavnom po raznim osnovama sporno.
Naime, posle high tech & high polish pristupa Paula WS Andersona, Roberts pravi klasičniji kingovski film o Raccoon Cityju u kom eto jedne noći kreću neki problemi. Dakle, film se tek u samoj završnici nađe u postrojenjima Umbrelle, a pre toga se ide po zemlji i preko pola filma imamo likove koji zapravo nisu sasvim svesni da je krenula zombi apokalipsa jer zapravo ona ni ne krene. Dakle, čekamo je sa nekim likovima i njihovim sudbinama. U redu. Ali ni tu Roberts ne nudi kontinuitet. Malo pratimo jedne, malo druge, ima tu dobrih glumaca kao što su Kaya Scodelario i Donal Logue, ali zapravo ni za koga se ne vežemo ni emotivno ni narativno nego nam Roberts tu daje neke uzorke njihovih života i onda dospemo do jedne korektne zombi/ creature feature akcije i onda se sve završi sa željom da uslede nastavci, što posle Creggerovog angažmana na jačem rebootu već znamo da se neće desiti.
Johannes Roberts je žanrovski pregalac koji svakako ume da pokaže trud. I on ovde kao scenarista i reditelj snima nešto drugačije od Andersona u konceptualnom smislu. Smešta film u 1999. kao epohu, nenametljivo i rekao bih nepotrebno, i pokušava da krene iz kingovske varoške melodrame. Međutim, nije RESIDENT EVIL varoška melodrama, a on nema neku jasnu ideju kako da na istinski nov način plasira celu tu zombi dimenziju pa na kraju ceo ovaj film ostaje kao simpatičan pokušaj koji neće da bude ono što smo ranije gledali, što je u redu, ali ni približno nam ne nudi validnu alternativu.
Kao neki inbetweenerski film, zaslužuje simpatije i ne mnogo više od toga.
* * / * * * *
No comments:
Post a Comment