Friday, December 21, 2012

WOOCHI

Pogledao sam WOOCHI Dong Hoon-Choija, juznokorejskog specijaliste za repertoarske spektakle razlicitog profila, ali mahom lokalnog dometa. WOOCHI je film koji je u nekoliko navrata nadomak da zavredi crossover van Juzne Koreje, ali upravo greske samog Dong Hoona ga vracaju u lokalne okvire. Ovaj svojevrsni rip-off francuskog spektakla LES VISITEURS smesten je u milje taoistickih bogova, goblina i carobnjaka koji intrigu iz proslosti prenose u sadasnjost, u svet u kome se tesko snalaze jer su vekovima bili zatoceni.

WOOCHI je u nekoliko navrata i u velikom broju resenje prilicno svez, ako imamo u vidu da se oslanja na vec dosta trosenu premisu, medjutim Dong Hoon-Choi u prelomnim momentima pokazuje nesigurnost. Ona se iskazuje ne samo kroz neka zbunjujuca rediteljska resenja na nivou montaze i vodjenja price vec i na planu uticaja koje Dong Hoon uvodi u svoj film. Jedna od zanimljivih karakteristika juznokorejskog repertoarskog filma je to sto reditelji mahom rade u nekoliko zanrova i mali broj se profilise za samo jedan zanr. Moguce je da takva situacija navodi reditelje da se trude i skupe sve sto znaju i misle da treba da pokazu na jdnom mestu. WOOCHI je bez sumnje bio prilicno ambiciozan film ali Dong Hoon ga je odveo predaleko u svom showcaseu.

To je steta, jer u fazama kada je fokusiran, Dong Hoon nudi jedan prilicno dobar film, ali sa trajanjem od 135 minuta i dosta lutanja, WOOCHI nije uspeo da u dovoljnoj meri zavredi paznju van lokalnih okvira i ostavi neki znacajniji trag.

* * 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment