Sunday, February 15, 2009

MOSCOW CHILL

Pogledao sam MOSCOW CHILL Chrisa Soliminea.

Ono što je selling point ovog filma, pored Norman Reedusa, bio je ko-scenarista Andrej Končalovski čime je ova mešavina DTV neo noira i ruskog krimića dobila na specifičnoj težini. I zaista taj protivprirodni brak američkog glumca i ruskog filma čiji je cilj da ruski exploitation film proda na internacionalnom tržištu uspeva da funkcioniše na relativno dostojanstven način.

Naravno, svi klišei su tu. Amerikanac će u Rusiji naravno naći spas i mir, naravno da će u ruševinama socijalizma uprljanim tranzicionim kriminalom naći tragove superiorne ruske civilizacije, ali na svu sreću to sve je realizovano u solidnom tempu. Isto tako formula u kojoj Amerikanac susreće Ruse koji su sticajem okolnosti primorani da govore engleski, daje celoj govornoj postavci solidno opravdanje.

Štaviše, iako sam ja generalno protivnik tih projekata koji silom spajaju teme i glumce iz različitih podneblja, ne mogu da osporim da ima odličnih primera. Recimo, prokaženi BANGKOK DANGEROUS je dobar primer uspele integracije holivudskog glumca u praktično All-Thai postavku. Međutim, na nivou priče i koncepta, nažalost, MOSCOW CHILL ima osnovni problem u tome što ni jedno ni drugo nije naročito zanimljivo. Istovremeno, MOSCOW CHILL u sebi nema čak ni tu vrstu okrenutosti Rusiji. Ne, scenario je u suštini vrlo opterećen potrebom da bude prihvatljiv i dopadljiv na internacionalnom tržištu što je ubilo svu autentičnost.

Međutim, dobar tempo ga čini gledljivim, a soundtrack sastavljen mahom od ruskog hip-hopa čini ga energičnim, tako da se ne može otpisati kao potpuni promašaj.

* * / * * * *

No comments:

Post a Comment