Friday, June 22, 2012

HUGO

Pošto su se izjalovile mogućnosti da se novi Scorseseov film HUGO pogleda u bioskopu, overio sam DVD Rip. I zbilja, Scorsese je snimio svoj odgovor na Kusturičin UNDERGROUND u kome je Kustinu opsesivnu temu Jugoslavije koja se prelama kroz privatne priče, zamenio temom filma, vlastitom opsesivnom temom - sve ostalo je gotovo pa identično, stilizovani ambijent u kome se sve dešava, atmosfera podzemlja, zakulisnih prostora u kome žive protagonisti, fetišizam apsurdne arhitekture i rekvizite i naravno alternativna istorija. Za razliku od Kusturice koji se sa Kovačevićem bavio pitanjima alternativne istorije jedne države i držao se ideologije kao teme, Scorsesea zanima alternativna istorija filma, priznanje Georges Meliesu za života, bajka o sudbini filma.

Sigurno da će biti onih poznavalaca istorije filma koji će pokušati da nađu neku vrstu političke ili estetske teorije zavere u Selznickovom objašnjenju Meliesove rehabilitacije jer ispada da su Meliesa oživeli sanjari iz publike a ne nadrealisti, ali sentimentalna poruka o značaju filma je apsolutno jasna i živa. Scorsese bez ikakve sumnje sebe prepoznaje i u liku dečaka koji otkriva Meliesa i u Melioesu samom tako da je zanimljivo kako svoje krajnje autobiografske opsesije tumači kroz jednu bajku, nastalu po tuđem materijalu.

Nisam čitao Selznickovu knjigu ali bih po strukturi rekao da se Scorsese i Logan dosta drže knjige. Film nema klasično postavljenu priču i dramaturgiju i mislim da je pokušaj da se kao takav prikauje deci dosta rizičan, odnosno da je HUGO pre svega film u kome mogu da uživaju filmofili i filmadžije nego deca. Rekao bih da izvensa dramaturška raspojasanost ovog filma može smetati i publici koja nije u toj meri posvećena filmu i nema strpljenje da se njime bavi kao temom.

Filmovi iz raznih epoha su oduvek bili osnovno pogonsko gorivo Scorseseovog rada, a HUGO to samo eksplicitno pokazuje. Nesumnjivo da je HUGO ona vrsta filma koje stari reditelji snimaju "za svoju dušu" ali Scorsese srećom još uvek nije izgubio razum i sada se nalazi u jednoj vitalnoj fazi preispitivanja raznih žanrova.

Saradnja sa Robertom Richardsonom proizvela je još jednu izvanrednu fotografiju a glumačka podela je kao i uvek kod Scorsesea prvoklasna i po imenima i po onome što su pružili.

ARTIST i HUGO su u istoj sezoni povezali najmoderniji sa arhaičnim filmskim izrazom i pokazali svu vitalnost starih filmova koju treba rehabilitovati. Scorsese ne samo da nije izgubio snagu svog rediteljskog rukopisa već je u njemu pronašao i nešto novo u ovom filmu.

* * * 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment