Cristina Grosan je postigla uspeh na venecijanskom festivalu sa filmom BEŽNA SELHANI.
Reč je o priči o tri žene, različitih godina i životnih situacija, rekao bih da je htela da prikaže početak trećeg doba, materinstvo i adolescenciju, koje imaju nekoliko traumatičnih dešavanja u svojoj svakodnevici i osvit apokalipse koja dolazi iz nekog nepoznatog kosmičkog fenomena.
Dakle, film je u suštini psihološka melodrama o tome kako je biti žena u određenom životnom dobu i okolnostima, ali je amplifikovana jednom SF dimenzijom koja je tu da podeblja tu osnovnu priču.
Koliko je scenaristkinja Klara Vlasakova, inače književnica, uspela u tome stvar je ukusa.
Svakako da neko ko očekuje jači SF ugođaj i priču o smaku sveta, u ovom filmu nema šta da traži, iako taj motiv ozbiljno figurira. Ovo je pre svega film za publiku koju zanimaju izgovorene ali i neizgovorene ženske sudbine, bolne i neizrecive.
Cristina Grosan nudi jednu prijatno propulzivnu egzekuciju i u načinu kadriranja, sa dosta pokreta kamere i dinamike unutar kadra uspeva da animira jednu priču koja je po svojoj suštini ipak veoma statična.
Nije čudno šta je venecijanski žiri video u ovom filmu, u njemu veštine svakako ima. Ipak, sve to što nudi, bilo da ste ciljna grupa ili ne (a ja svakako nisam), za mene je bilo nekako premalo.
* * / * * * *
No comments:
Post a Comment